Dobro dosli na webstranici Nacionalni Demokrata Hrvatske i Ustaskog Pokreta.

I START I PROGRAM USTAŠKOG POKRETA I VOJNA POVIJEST N.D.H. I DOKAZANE SRPSKE LAŽI I POVIJEST I KRUGOVAL I

RADIO KRUGOVAL :

 

 

 

SRPSKE LAŽI I ZLOČINI :

 

SRBI U USTAŠAMA I N.D.H.

SRBI SU GENETSKI TURCI

LAŽ O "SRPSKIM" JEZIKU

LAŽ O "(H)R(V)AŠKOJ"

LAŽI O HRVATIMA

LAŽI SRP. PRAV. CRKVE

SRPSKE LAŽI O BiH

LAŽI O JASENOVCU

”GENOCIDNOST HRVATA”

LAŽI O DALMACIJI

ČETNIČKI ZLOČINI U N.D.H.

ZLOČIN U BOS. GRAHOVU

ZLOČIN U DRVARU

ZLOČIN U BORIČEVCU

ZLOČIN U KRNJEUŠI, ...

ZLOČIN U PODRINJU

ZLOČIN U ZABIKOVLJU

ZLOČIN U RAMI

ZLOČIN U GATI, ČIŠLI, ...

ZLOČIN U ILIĆIMA I CIMU

 

FACEBOOK :

 

Neoprani balkanski bradati nomadi i njihove domaće crvene sluge su svojim podmuklim djelovanjem protiv istine uspjeli da nam Facebook ugasi stranicu.

Ne
će više bite naše stranice na Facebooku.

To nije ba
š i previše važno : važno je da Vi možete istinu dijeliti na vašim stranicama.

Ostanite po
štenti i borite se protiv bradati dušmana i njihovi domaći crveni sluga.

Ž.A.P.!

Za dom spremni!

 

SRBI SU UKRALI GRB :

 

Tko laže taj i krade !

Takozvani Srbi su ukrali “svoj” CCCC od Bizantske dinastije Paleolog : [ VIDI OVDJE ].

Maznuli su i orla od dinastije Paleolog : [
VIDI OVDJE ].

Jadan narod : “Nema nitko što Srbin imade, pogotovo kad od drugi jezik, teritorije, povijest i grb ukrade!”

 

SRPSKA LAŽ O PJESMI “BOJ SE BIJE” :

 

 

Boj se bije (Istrcale zagrebacke frajle ili korak ide za korakom)" - hrvatska pjesma iz 1991.
Srbi tvrde da je ta pjesma plagijat njihove pjesma "Marširala kralja Petra garda"..

NE! "Boj se bije" je nastala kao obrada hrvatske pjesme "Marširala, marširala Jelačića vojska" iz 19. stoljeća.

"Marširala kralja Petra garda" je iz vremena prvog svjetskog rata..

“Marširala, marširala Jela
čića vojska” (često i “Domobranska koračnica”) je hrvatska vojna koračnica nepoznatog autora koja je bila u uporabi u raznim hrvatskim vojnim postrojbama u 19. i 20. stoljeću. Smatra se da je nastala u 53. pješačkoj pukovniji austro-ugarske vojske, a pjeva o događajima iz 1848.

Očito je koje je original, a koje plagijat.

 

9. i 10. KOLOVOZ 1941 : UŽASNO ČETNIČKO KRVOPROLIĆE U SELIMA KRNJEUŠA I VRTOČE :


 

Pogrom u Krnjeuši 9. i 10. kolovoza 1941. je bio organizirani napad na područje rimokatoličke župe Krnjeuše, s ciljem fizičkog istrjebljenja svih stanovnika u toj župi, mahom Hrvata katolika.

Počinitelji su bili Četnici, koje je predvodio Mane Rokvić.

U tom pogromu spaljena cijela župa, koju je činilo dvadesetak sela i zaselaka, uključujući i župnu crkvu i kuću. Župa je temeljito uništena, tako da danas nema nikakva traga toj župi.

Točan broj ubijenih stanovnika nikad se nije utvrdilo. Četnici su, nakon što su ubili župljane, bacali ih u krške jame (najviše u jamu Kaluđerica kod Skakavca) ili u rijeku Unu.

Istraživanjima (vidi autore u referencama; autori Josip Jurjević i Ana Došen su osobe koje su "neplanirano" preživjele ovaj pokolj) se došlo do preliminarne brojke od 240 bestijalno ubijenih nedužnog civilnog hrvatskog stanovništva.

Brojka od 240 osoba, koja nije konačna, se odnosi na uži dio župe i ne obuhvaća predjele koji su najviše stradali; južni dio oko Kulen Vakufa i Vrtoča s pripadajućim selima. Također, brojka ne obuhvaća poginule domobrane.

Od svećenićkog osoblja, koje je bilo prvo na udaru, stradao je župnik Krešimir Barišić i tri svećenička pripravnika.

 

Struktura identificiranih 240 ubijenih je bila :

- 35 djece do 7 godina

- 14 djece od 8 do 12 godina

- 72 žene (znatan broj trudnica u visokom stadiju trudnoće)

- 119 ostalih (nerazvrstano)

 

Prema svjedočenjima preživjelih, kojima su "ustanici" 1941. likvidirali cijelu obitelj. Formalni cilj "ustanicima" je bila borba protiv Ustaša, a stvarno im je bilo stalo samo do obračuna s ličkim Hrvatima.

Po objašnjenju hrvatskog publicista Josipa Pavičića, oni “ustanici” bili jedinstvenih oznaka; na kapama su neki imali zvijezde, neki kokarde, neki su bili bez oznaka, ali su svi složno palili hrvatska sela”, objašnjava publicist Josip Pavičić.

Po izjavama svjedoka, to je svima bilo poznato, jedino što se nije službeno govorilo.

Pokolj u župi Krnjeuši je bio dijelom organiziranog etničkog čišćenja zapadne Bosne i istočne Like od Hrvata. Tada su posve zatrti Hrvati u župama Bosanski Petrovac, Drvar, Bosansko Grahovo u zapadnoj Bosni (Bosanska Krajina, Turska Hrvatska), a u Hrvatskoj (u Lici) župa Boričevac.

Prije Drugog svjetskog rata u toj malenoj hrvatskoj enklavi oko rijeke Une je živilo oko 2500 Hrvata, a do konca rata nijedan Hrvat nije ostao ondje. Po procjenama, 1000 je smaknuto, a ostali su morali otići u progonstvo.

Zločin je u ovom slučaju veći, jer za ovo nedjelo nitko nikad nije odgovarao, a potom se trajno podržavao memoricid. Poslije rata, preživjelima nije bio dopušten povratak na posjede; zabilježen je slučaj da je 15 godina nakon pogroma, jednom povratniku rečeno, kad je došao se vratiti, "da je nastupila zastara, da nije na vrijeme zatražio povrat svoje imovine" (koja je u međuvremenu dobila novog vlasnika).

Izlike pod kojima i razlozi zbog kojeg se u bivšoj Jugoslaviji nije zadiralo u ispitivanje ovog događaja se nalaze u tome što je vrijeme počinjenja ovog pogroma (9. i 10. kolovoza 1941.) se poklapalo sa početkom "ustanka naroda protiv okupatora" u ovom dijelu zapadne BiH i Like u susjedstvu, čime bi se dovelo u pitanje i poštenost motiva "prvoboraca" odnosno "ustanka" stanovništva tog kraja i susjedstva, odnosno partizanstvo, antifašizam i status prvoboraca za "bratstvo i jedinstvo" tamošnjih Srba.

Župa Krnjeuša se nalazi na 20 km sjeveroistočno od Kulen Vakufa i 18 km sjeverozapadno od Bosanskog Petrovca, na prometnicama koje vode prema Bosanskoj Krupi; Krnjeuša se nalazi 30 km južnije.

 

 

 

Sto Bog da i sreca junacka!

                                                                                                                                                             Impressum I Datenschutzerklärung