Dobro dosli na webstranici Nacionalni Demokrata Hrvatske i Ustaskog Pokreta.

I START I PROGRAM USTAŠKOG POKRETA I VOJNA POVIJEST N.D.H. I DOKAZANE SRPSKE LAŽI I POVIJEST I KRUGOVAL I

RADIO KRUGOVAL :

 

 

 

VOJNA POVIJEST N.D.H. :

 

7. SS-DIVIZIJA “PRINC EUGEN”

13. SS-DIVIZIJA “HANDŽAR”

23. SS-DIVIZIJA “KAMA”

SS-PUKOVNIJA “SANDŽAK”

369. POJAČANA PUKOVNIJA

369. “VRAŽJA” DIVIZIJA

373. “TIGAR” DIVIZIJA

392. “PLAVA” DIVIZIJA

ZRAKOPLOVNA LEGIJA

POMORSKA LEGIJA

PROTUZRAKOPLOVNA LEGIJA

LAKI PRIJEVOZNI ZDRUG

EINSATZSTAFFEL

HRVATSKO DOMOBRANSTVO

USTAŠKA VOJNICA

CRNA LEGIJA

HRVATSKE ORUŽANE SNAGE

ZRAKOPLOVSTVO N.D.H.

RATNA MORNARICA N.D.H.

HADŽIEFENDIĆA LEGIJA

HUSKINA LEGIJA

ORUŽNIŠTVO

NARODNA ZAŠTITA

DRŽAVNA RADNA SLUŽBA

DORA POSTROJBE

RAVSIGUR

USTAŠKA NADZORNA SLUŽBA

FAZLAGIĆA KULA

BITKA NA LJEVČA POLJU

 

FACEBOOK :

 

Neoprani balkanski bradati nomadi i njihove domaće crvene sluge su svojim podmuklim djelovanjem protiv istine uspjeli da nam Facebook ugasi stranicu.

Ne
će više bite naše stranice na Facebooku.

To nije ba
š i previše važno : važno je da Vi možete istinu dijeliti na vašim stranicama.

Ostanite po
štenti i borite se protiv bradati dušmana i njihovi domaći crveni sluga.

Ž.A.P.!

Za dom spremni!

 

USTAŠKA VOJNICA :


 

Ustaška vojnica bila je vojni ogranak Ustaškog pokreta, aktivna na prostoru Nezavisne Države Hrvatske tijekom Drugog svjetskog rata. Iako je nastala kao ustaška stranačka vojska, Ustaška vojnica kasnije je postala regularni dio oružanih snaga NDH. 1944. je zajedno sa Hrvatskim domobranstvom ujedinjena u Hrvatske oružane snage.

Svoje korijene Ustaška vojnica ima u Ustaškoj vojsci koju je Ante Pavelić stvorio u emigraciji u Italiji od 1933. do 1937. godine. Nakon što je 10. travnja 1941. proglašena Nezavisna Država Hrvatska, Pavelićev zamjenik Slavko Kvaternik donio je zakon o osnutku Domobranstva kao regularne državne vojske. Usprkos tome, Pavelić je po preuzimanju vlast odlučio stvoriti i stranačku vojsku Ustaškog pokreta. Uredbu o utemeljenju UV Pavelić je izdao je 10. svibnja 1941. god.

Regrutiranje, obuka i upotreba ustaških jedinica, kao i njihova vojnička organizacija i dislokacija, određivali su se prema ustaškim propisima i uputstvima Poglavnika. U jedinice Ustaške vojnice primani su oprobani ustaše, ljudi koji su bili odani Poglavniku i ustaškom pokretu. U tisku su bile dane obavjesti o tome "Što svaki Hrvat, koji želi stupiti u Ustašku vojnicu treba da zna". Tu se napominje da ustaška vojska nije redovna vojska, iz koje se otpušta po odsluženju roka, već da se u njoj ostaje doživotno. Pored određenog dijela ustaški nastrojene omladine, koja je iz idealističkih pobuda stupila u Ustašku vojnicu, javljali su se i mnogi problematični i kriminalni tipovi iz materijalističkih i drugih pobuda, jer su u toj vojsci vidjeli mogućnost da nađu utočišta, pljačkanja, dođu do lake zarade, steknu položaje, obogate se, vrše osvetu i sl. Kasnije, kada se iz redova dobrovoljaca više nisu mogle popunjavati ustaške jedinice potrebnim brojem ljudi, u Ustašku vojnicu bili su upućivani mladići regrutirani za domobranstvo. Ljudstvo za ustaške jedinice najviše je dolazilo iz krajeva južno od rijeke Save (Lika, Bosna, Hercegovina), a dosta je ustaša bilo iz Srijema i Slavonije. Uzrok tome je bio u slijedećem: u tim krajevima je živjelo mješovito stanovništvo, pa su politička zaoštrenost i vjerska netrpeljivost dolazile do punog izražaja. Usprkos tome što je bilo službeno propisano da pripadnici Ustaške vojnice moraju imati najmanje 18 godina, često su se u njezinim redovima mogli naći i mlađi.

U cilju obuke ustaških časnika i dočasnika osnovana je posebna ustaška časnička i dočasnička škola u Zagrebu, čiji je rad i organizaciju propisivao, u sporazumu sa glavarom Glavnog stožera Ustaške vojnice, zapovjednik škole. Za prvog zapovjednika škole bio je postavljen Tomislav Sertić, kada je kao potpukovnik bio unaprijeđen u čin ustaškog pukovnika. Mijo Seletković je bio postavljen za nadzornika škole i kao satnik unaprijeđen u čin ustaškog pukovnika. Škola je počela sa radom u kolovozu 1941. godine.

Prisega vojnika Ustaške vojnice bila je slična prvotnoj prisezi članova Ustaškog pokreta.

Glasila je:

"Zaklinjem se Bogom svemogućim i svime, što mi je sveto, da ću se držati ustaških načela i pokoravati propisima, te bezuvjetno izvršavati sve naloge poglavnika; da ću svaku povjerenu mi tajnu najstrože čuvati i nikada nikome ništa odati. Zaklinjem se, da ću se u ustaškim redovima boriti za očuvanje Nezavisne Države Hrvatske i slobode hrvatskoga naroda i sve učiniti što mi poglavnik naloži. Ako se ogrješim o ovu prisegu, ima me po ustaškim propisima stići i kazna smrti. Tako mi Bog pomogao. Amen."

Časnički kadar ustaških jedinica bio je probran. Najviše rukovodeće položaje zauzeli su u prvom redu najvjerniji Pavelićevi suradnici iz emigracije. Prema naputku o prijemu časnika i dočasnika u Ustašku vojnicu, kao neophodan je bio uvjet, pored ostalog, pripadnost ustaškom pokretu i da je kandidat položio ustašku zakletvu prije 10. travnja 1941. godine.

Pošto je Ustaška vojnica predstavljala vojsku ustaškog pokreta, odnosno jednu od tri upravne grane u sastavu Glavnog ustaškog stana, što znači stranačku vojsku, ona se izgrađivala po ugledu na SS trupe u Njemačkoj i fašističke "Crne košulje" u Italiji.

Ustaška vojnica bila je nezavisna od domobranstva, imala je svoj stožer, svoju intendanturu i sama je nabavljala opremu, a u početku i svoj vlastiti budžet. Oružje je dobila iz plijena kraljevske jugoslavenske vojske, nešto je bilo kupljeno u Češkoj, a kasnije je dobila i njemačko naoružanje.

Za inozemstvo, Ustaška vojnica je bila potčinjena Ministarstvu hrvatskog domobranstva, odnosno bila je dio oružanih snaga NDH. Međutim, to je bilo samo formalno, jer je u stvari Ustaška vojnica bila u biti u svemu, osim operativne upotrebe, nezavisna od domobranstva, pa je čak u mnogo čemu bila i povlaštena. Na čelu svih ustaških jedinica, izuzev Poglavnikove tjelesne bojne, nalazio se Glavni stožer Ustaške vojnice, čiji je glavar, u svojstvu vojno-stručnog izvjestitelja i zapovjednika ustaško-vojnih jedinica, bio neposredno podčinjen Poglavniku, kao vrhovnom zapovjedniku svih ustaških snaga. Jedinice Ustaške vojnice bile su formirane u vodove, satnije i bojne, a u lipnju je donijeta odredba o činovima u Ustaškoj vojnici.

Krajem 1941. UV imala je oko 16,000 boraca. Iako je isprva planirano da najveća postrojba u UV bude satnija, do kraja 1941. ustrojeno je 12 djelatnih bojni. Početkom 1942. bojne su grupirane u 4 stajaća sdruga (brigade). Do 1944. UV je imala pod oružjem 76,000 ljudi.

Kako je brojno stanje i značaj Ustaške vojnice narastao, Zapovjedništvo Ustaške vojnice donijelo je 17. srpnja 1942. zapovijed o ustrojavanju zdrugova kao najvećih postrojbi Ustaške vojnice. Novoustrojeni zdrugovi Ustaške vojnice zamišljeni su kao stožeri čija je temeljna zadaća objedinjavanje zapovijedanja nad stajaćim djelatnim bojnama na određenom području te se prema tome i nazivaju – stajaći djelatni zdrugovi Ustaške vojnice.

Protivno tvrdnji današnjih povjesničara iz BiH nisu samo Hrvati činili oružanu silu NDH. Oko 30% ljudstva Ustaške vojnice činili su ljudi islamske vjeroispovijedi - prethodeća generacija današnjim Bošnjacima. Novačenje u vojnicu vršilo se prvenstveno na dobrovoljnom pristupanju. Muslimani su imali i svoje vjerske službenike od kojih je jedan bio u činu muftije-pukovnika u najelitnijoj postrojbi Ustaške vojnice - Poglavnikovom tjelesnom zdrugu, a najmanje trojica hrvatski Muslimana dosegla su čin ustaškog generala.

 

 

 

Sto Bog da i sreca junacka!

                                                                                                                                                             Impressum I Datenschutzerklärung