Dobro dosli na webstranici Nacionalni Demokrata Hrvatske i Ustaskog Pokreta.

I START I PROGRAM USTAŠKOG POKRETA I VOJNA POVIJEST N.D.H. I DOKAZANE SRPSKE LAŽI I POVIJEST I KRUGOVAL I

RADIO KRUGOVAL :

 

 

 

POVIJEST :

 

KRATKA POVIJEST

VELIKA HRVATSKA I BIJELA HRVATSKA

CRVENA HRVATSKA

PRIKARPATIJA

GRAD STILJSKO

TANAJSKE PLOČE

RIJEKA ERAX

DUKLJA (CRNA GORA)

BOSNA

SANDŽAK

ARIANA

HRVATSKI MOREPLOVCI

HRVATSKA KOLONIJA ROANOKE

 

FACEBOOK :

 

Neoprani balkanski bradati nomadi i njihove domaće crvene sluge su svojim podmuklim djelovanjem protiv istine uspjeli da nam Facebook ugasi stranicu.

Ne
će više bite naše stranice na Facebooku.

To nije ba
š i previše važno : važno je da Vi možete istinu dijeliti na vašim stranicama.

Ostanite po
štenti i borite se protiv bradati dušmana i njihovi domaći crveni sluga.

Ž.A.P.!

Za dom spremni!

 

RIJEKA ERAX :


 

Rijeka Erax (grčki: 'Εραξ, ukrainski : Harvatka): To je antički helenistički toponim za manji pritok rijeke Dnjepra u Ukrajini, gdje je njezin današnji sinonim najvjerojatnije rječica Harvatka. Nakon ranijih Tanajskih nadpisa, gotsko-hrvatski boj na Eraxu je prvi poznati toponim u antičkoj Europi, gdje se predslavenski Iranohrvati već u IV. stoljeću pojavljuju kao moćna vojnopolitička sila na geostrateškoj pozornici. Naši sinekurni historičari i jugoslavisti taj dogodjaj uglavnom prešućuju kao nemoguć, jer je bio prije Slavena.

Ova antička rijeka Erax je ključni toponim iz prapovijesti ranih Hrvata u kasnoantičkoj Europi. Prvi sigurni toponim ranih predslavenskih Iranohrvata u antičkoj Europi je luka Tanais kod Rostova na ušću rijeke Dona u Azovsko more, gdje se na 2
kamene ploče iz 2. i 3. stoljeća po Kristu, pisane na grčkom nalazi naš prvi europski etnonim Horouathos i Horoathoi (usp. pobliže: Tanajske ploče). Drugi antički toponim važan za rane predslavenske Iranohrvate, oko stoljeće kasniji nakon Tanaisa je rijeka Erax kao pritok Dnjepra u današnjoj Ukrajini, gdje je to najvjerojatnije sada rječica Harvatka nazvana po legendarnom dolasku Hrvata.

Oko te antičke rječice Erax se u IV. stoljeću, u doba istočnoirimskog cara Gracijana (i zapadnorimskog Valentiniana II.), dogodila ključna konjanička bitka koja je imala dalekosežne geopolitičke posljedice u kasnoantičkoj povijesti Gota i ranih Germana. Noviji ruski povijesnici drže i da je potom ključna i za prvu organiziranu pojavu ranih Slavena na europskoj geopolitičkoj sceni kasne antike, jer je rezultat tog boja bio razvitak prve poznate poluslavenske države, tzv. Velikaya Horvatiya (A.V. Mayorov 2006) u istočnoj Europi na ozemlju današnje Ukrajine i Rusije. Nakon prvih oskudnih etnonima predslavenskih Iranohrvata iz Tanaisa, u kasnoantičkoj bitki na Eraxu se rani Iranohrvati ponovno pojavljuju u europskoj povijesti, ali tada već kao organizirana vojnopolitička sila koja je kasnije kroz par stoljeća usmjeravala političku povijest istočne Europe i postala prvi poznati rani Piemont oko kojega se od kasne antike kulturno-politički okupljaju rani Slaveni.

U 3. i 4. stoljeću, na području Ukrajine je postojala ranogermanska država Gota, koju su od god. 375. s istoka ugrozile nomadske provale Huna, koji su potom nastavili provale na zapad u srednju Europu. Isprva kao hunski saveznici u nastojanju da se oslobode gotske prevlasti, predslavenski Iranohrvati iz Azova i Krima organiziraju moćnu konjaničku vojsku, koja je u velikoj i presudnoj bitki na rijeci Erax god. 376. konačno razbila i uništila glavninu gotske vojne sile, a dotadašnja država poraženih Gota se tada raspada. Kao posljedica te naše bitke se zapadni Goti (Vizigoti) povlače preko srednje Europe na zapad do Španjolske i kasnije njihovi ostatci u sjevernu Afriku, dok istočni Goti (Ostrogoti) bježe na Balkan i kasnije provaljuju u Italiju gdje ruše zapadno Rimsko carstvo.

Zato je ustvari taj boj na Eraxu postao ranim upaljačem koji je potom pokrenuo velike selidbe europskih naroda krajem antike i u ranomu srednjem vijeku. Ova značajna bitka i gotski poraz na Eraxu se spominju i u starogermanskoj predaji Hervarsaga, gdje se isti kasnoantički Iranohrvati nazivaju Harvađa fjöllum. Istu vojsku Iranohrvata na sjeveru Crnog mora uskoro potom spominje i kasnoantički kroničar Orosius Presbyter 418. god. po Kr. (Compendium Historiae Mundi), gdje se Hrvati navode kao arijski konjanici Horites.

Nakon toga ključnog boja na Eraxu, geopolitička panorama istočne Europe se bitno promijenila i tu oko današnje Ukrajine kroz par stoljeća u istočnoj Europi nastaje veliko vazalno carstvo, koje se u bizantskim izvorima iz ranoga srednjeg vijeka većinom naziva He Megale Skythia, a u novijoj ruskoj literaturi se to zove "
Velikaya Horvatiya" (Alexander Mayorov 2006), kao prvi samostalni poluslavenski Piemont oko kojeg su se potom kulturno-politički okupljali rani Slaveni. U tomu poluslavenskom carstvu su feudalnu vojnopolitičku elitu tvorili Alani i Iranohrvati, a u seoskoj većini kmetova su postupno prevladali Slaveni. Ovu ranohrvatsku državu u istočnoj Europi potom spominju i vikinški putnici Ochtere i Wulfstan pod germanskim imenom Krowataland (Bosworth 1855), kao i sirijski biskup Zacharias Rhetor 559. god. (Historia Ecclesiae) pod semitskim nevokalnim imenom Hrwts.

Prvi još nesigurni (polumitski) vladar te nove države bio bi Ukromir (po kojem je možda i nazvana kasnija Ukrajina ?), pa zatim Radogoj i Miregoj, te najpoznatiji i najmoćniji carevi Piregast i Ardagast pod kojima se ta najprostranija država istočne Europe u ranom srednjevjekovlju pružala približno od današnje Moskve pa do luke Silistria na Dunavu u Trakiji, te od panonske rijeke Tise sve do Azovskog mora, čiji je glavni grad postao novoizgradjeni Kijev. Od sredine 6. stoljeća ta država opet propada pod udarima novih azijskih nomada, a zadnjega njezinog vladara Mezamira su uništili i ubili Avari god. 602. Nakon toga izvan avarske vlasti od 6. st. preostaje samo njezin sjeverozapadni dio kao karpatska Bijela Hrvatska koja je već uglavnom slavizirana, dok se drugi dio iranohrvatske feudalne elite iz Ukrajine seli na jugozapad do Jadrana.

Taj rani gotsko-hrvatski boj na rijeci Erax je bio ključan prekretnički dogodjaj, kako u antičkoj povijesti Gota i inih Germana, tako i na početku povijesti ranih Slavena. Danas u istočnoj Europi njihovi povjesničari sve češće navode da je zapravo god. 376. s bitkom na Eraxu prvi siguran početak pisane političke povijesti Slavena, Rusije i Ukrajine, pa je nakon toga stvorena '
Velikaya Horvatiya' kao jedna od prvih feudalnih država u kasnoantičkoj Europi. Nakon antičke robovlasničke vlasti na istočnoeuropskom prostoru sjeverno od Crnog mora (Bizant, Goti, itd.), ranoslavenska plemena su tu dolazak Iranohrvata s liberalnijim feudalnim poretkom i dijelom sličnim (satemskim) jezikom uz početak razvoja staroslavenskog društva i zajedničke kulture, vjerojatno doživjela kao oslobodjenje. Zbog svega toga je prekretnički boj na Eraxu sve donedavna ostavio duboke tragove, ne samo u germanskim legendama (Hervarsaga), nego takodjer i u donedavna manje poznatim, staroslavenskim legendama o ranom dolasku karizmatskih Hrvata osobito u Ukrajini, Galiciji i Slovačkoj.



Hervarar saga ok Heiđreks (Saga o Hervar i Heidrek) je legendarna saga iz 4. stoljeća kombinirajući obzira na nekoliko starijih sage. To je vrijedan sage za nekoliko različitih razloga koja svojim književnim kvalitetama. Ona sadrži tradicije ratova između Gota i Hrvata u zemlji Krovataland , iz 4. stoljeća, a zadnji dio se koristi kao izvor za švedsku srednjovjekovnu povijesti. Štoviše, to je bio važan izvor inspiracije za pisca Tolkiena , kada oblikuje svoje legende Međuzemlja . Međutim, saga može biti najviše cijenjena zbog svoje nezaboravne slike, kao što se vidi iz citata iz jednog od njegovih prevoditelja, Nora Kershaw Chadwick , o invaziji Horde:

Hervör stoji na izlazku sa vrhu tornja i gleda na jug prema šumi; Angantyr svoje ljude koji marširaju u bitku i suho primjećuje da se mnogo njih neće vratiti, veliki oblaci prašine u ravnici, kroz koju blista bijeli oklop i zlatna kaciga, Hrvatske konjice koja juriša na njegove ratnike.

Prema ovoj sagi Tolkin je napisao knjigu o kralju Mudrom. Svakako se u svim Tolkinovim djelima, kao i u Gospodaru prstena spominje Međurječje . Taj naziv su Rimljani dali Panoniji daleko prije toga. Dakle odnosi se na dio Hrvatske između rijeke Drave, Save i Dunava. Pogotovo na dio Volkejskih močvara uz Dunav. (Kopački rit?)

Saga se nalaze u mnogim članicma, ali postoje tri različite verzije nazivaju H , R i U , od kojih H i R su sačuvane u Vellums. H sačuvan je u Hauksbók (AM 544, 4to), prema Haukr Erlendsson (D. 1334), s oko 1325. R , ili MS 2845, 4 koja je pohranjena u danskoj Kraljevskoj knjižnici u Kopenhagenu.

Gotsko se ime prestalo koristiti nakon 390 AD., kao što Grýting ( Ostrogot , usp. latinski oblik Greutungi ) iTyrfing ( vizigotskoga , usp. latinski oblik Tervingi ). Događaji su smješteni u područje koje su osvojili Goti ranije. Gotički grad Arheimar nalazi na Dniepr ( ... á á Danparstöđum ţeim BAE, er Árheimar heita ..? ), Kralj Heidrek umire u Horvatya (... und Harvađa fjöllum ) i bitka se odvija na Dunavskim ravnicama (... á á vígvöll Dúnheiđi í Dylgjudölum ). Mitski Mirkwooda koji pobjedi napadaće u zamočvarenom dijelu Podunavlja (čini se da odgovaraju području Maeotian močvara – močvare južno od Vinkovaca ili Kopački rit).

Iako, imena svjedoče o povijesnoj osnovi, izvor: Majorov: velika Hrvatska.. Budući ime Heidrek ( Stari nordijski Heiđrekr ) je kvazi-sinonim Ermanaric ( heiđr znači "čast" i "slava", Stari nordijski Jörmund znači "lijepo"), moguće poravnanje je da Heidrek Mudri unuk Heidrek Ulfham . Heidrek Ulfham je rekao da su svladali Gote za dugo vremena, a Jordanes pripovijeda da je Ermanaric živio 110 godina. Ako je tako, Hervarar saga se svakako odražava na dio Hrvatske povijesti, koji je u nas posve zapostavljen.

Postoji mnogo u ovoj sagi, koje čitatelji Tolkienovog rada prepoznavaju. Tu su, primjerice, Rohirim , hrabri zaštitnik, Mrkodol, uklet kastrat donosi očaravajući mačevi, mithrila -oklopne košulje, epska bitka, plameni mač, a dva patuljaka nazivom Dwalin i Durin. Najmlađi sin, Christopher JRR Tolkiena, je preveo djelo 1960, što daje pravu njegovu verziju sage o kralju Heidreku Mudrog .

Ova saga spominje strašnu bitku Gota i Hrvata na Dunavskim ravnicama. U Wikipediji postoje i drugi prijevodi, ali većinom sa iskrivljenim imenima za pobjedničke Hrvate. Poslije ove bitke, već rečeno, Goti bježe na zapad, u Italiju, što dalje od Hrvata.

Oko te antičke rječice Erax se u IV. stoljeću, u doba istočnoirimskog cara Gracijana (i zapadnorimskog Valentiniana II.), dogodila ključna konjanička bitka koja je imala dalekosežne geopolitičke posljedice u kasnoantičkoj povijesti Gota i ranih Hrvata.

Indohrvati iz Azova i Krima organiziraju moćnu konjaničku vojsku, koja je u velikoj i presudnoj bitki na rijeci Erax god. 376. konačno razbila i uništila glavninu gotske vojne sile, a dotadašnja država poraženih Gota se tada raspada.

Kao posljedica te bitke zapadni Goti (Vizigoti) se povlače preko srednje Europe na zapad do Španjolske i kasnije njihovi ostatci u sjevernu Afriku, dok istočni Goti (Ostrogoti) bježe na Balkan i Grčku, a kasnije provaljuju iz Albanije u Italiju gdje ruše zapadno Rimsko carstvo.

Sljedeći, a vjerojatno najteži poraz Gota, opisanih u Harvesagi dogodio se u okolici Vinkovaca, jer se spominje Volkejska močvara, ili na području današnje Baranje ( Kopački rit, kao najveća močvara do dana današnjeg)

Samo dio iz sage: kralj Heidrik sjedi na brežuljku i gleda u ravnicu kako njegovi borci marširaju u boj. Duša mu se sledi kad spazi dolazak Hrvatska konjica. Na suncu se bljeskaju štitovi koplja, a na glavama zlatne kacige. Zemlju opisuju kao Krowataland.

Zato je ustvari taj rat, a i pobjeda Hrvata postao ranim upaljačem koji je potom pokrenuo velike selidbe europskih naroda krajem antike. Ova značajna bitka i gotski poraz na Dunavu se spominju i u starogermanskoj predaji Hervarsaga, gdje se isti kasnoantički Indohrvati nazivaju Harvađa fjöllum. Istu vojsku Arijskih Hrvata Sarmata na sjeveru Crnog mora uskoro potom spominje i kasnoantički kroničar Orosius Presbyter 418. god. po Kr. (Compendium Historiae Mundi), gdje se Hrvati navode kao arijski konjanici Horites.

Već tri godine kasnije 379 AD, divlje horde Huna napadaju Evropu. Rimljani zajedno sa Hrvatskom vojskom zaustavljaju ovaj nalet na obalama Dunava, kojeg osvajači nikada nisu prešli. Huni prodiru sve do Carigrada. Osvajajući pritom Maeziu, Tračku i Makedoniju. O ovome ima samo rečenica u Harver sage.

Nakon toga ključnog boja na Eraxu i Dunavu, geopolitička panorama istočne Europe se bitno promijenila i tu oko današnje Ukrajine kroz par stoljeća u istočnoj Europi nastaje veliko Hrvatsko carstvo, koje se u bizantskim izvorima iz tog ranog vremena većinom naziva He Megale Skythia, a u novijoj ruskoj literaturi se to zove "Velikaya Horvatiya"

Ovu ranohrvatsku državu u istočnoj Europi potom spominju i vikinški putnici Ochtere i Wulfstan pod germanskim imenom Krowata land , kao i sirijski biskup Zacharias Rhetor 559. god. (Historia Ecclesiae) pod semitskim nevokalnim imenom Hrwts.

Prvi još nesigurni (polumitski) vladar te nove države bio bi Ukromir (po kojem je možda i nazvana kasnija Ukrajina ?), pa zatim Radogoj i Miregoj, te najpoznatiji i najmoćniji carevi Piregast i Ardagast pod kojima se ta najprostranija država istočne Europe u ranom srednjevjekovlju pružala približno od današnje Moskve pa do luke Silistria na Dunavu u Trakiji, te od panonske regije sve do Azovskog mora, čiji je glavni grad postao novoizgradjeni Kijev. Od sredine 6. stoljeća ta država opet propada pod udarima novih azijskih nomada, a zadnjega njezinog vladara Mezamira su uništili i ubili Avari god. 602 AD.

No iz priloženih karata se vidi da Avari (Slaveni) nisu prešli Dunav, a nisu ni pregazili Iliriju, već je tu zaglavila većina njihove vojske, a poginuo je i sam avarski kagan Bajan (o tome pišu naši i strani stariji povjesničari).

Kineski stručnjaci za prahistoriju ustvrdili su da su bila dva glavna vala prodora Avara iz izakarpadskog područja. Iz Franačkih kronika sačuvala se uspomena na Veliku pobjedu Franaka pojačanih sa trupama Hrvatskog bana Vojnomira istočno od Dunava do Tise:

Sukobe s Avarima, Franci započinju još 791. godine kada sin Pipina Malog, Karlo Veliki, prodire uPodunavlje, zauzima neke avarske logore (ringove) i vraća se natrag. Iste godine, kada se saznalo za Pipinove pobjede, dvije franačke kolone, idući sa sjevera lijevom i desnom stranom Dunava dolaze do Emsa i prelaze avarsku granicu i Karlo Veliki objavljuje rat Avarima. Koristeći se već započetim napadom, Franci stižu bez većeg otpora do ušća Dunava, gdje se poslije 52 dana pustošenja vraćaju iz avarskog teritorija.

Markgrof Erich Furlanski, iskoristivši neslogu Avara, 795. godine kreće u borbu protiv Avara u savezu s hrvatskim knezom Vojnomirom i zauzima glavni avarski ring između rijeka Tise i Dunava. Međutim tek 796. godine Pipin ponovno upada u avarski teritorij, ruši glavni avarski ring i učvršćuje franačku vlast nad Avarima, koji poslije toga i nestaju.

No vratimo se sad u 3 stoljeće prije Krista, na početak Rimskog osvajanja Ilirije, gdje žive Arivates čelni ljudi koji žive na vrhu(C. Plinije)., Rivates, Rvati, Hrvati.

Ilirija, rimski Ilyricum je zemlja sa više različitih plemena, ali jedan narod koga Plinije st. Zove Arivates (Hrvati), koja koriste isti jezik, slave iste običaje, pogotovu božanstva, Zemlja koju Rimljani, prije Krista zovu „terra inkognita magna“

Zemlja koju bizantijski, ali i grčki povjesničari opisuju kao jedna od tri najveće u Evropi. (nemojte pomisliti o današnjem vremenu). Danas smo dovoljno beznačajni.

Dakle Ilirikum od Vindobone (Beč) do rijeke Drim u Albaniji, i dalje do Epirha i Korkire (Krf). Od Alpa do Dunava, te uz cijelu istočnu obalu Jadrana iznad do Veneta, sa svim otocima osim Issae (Visa) u posjedu Grka i djelomićno primorskih otoka. Po Pliniu st. Ilirski kraljevi su: Pleu-artus (Artur) - Agron – Teuta, njegova druga žena- Balajos - Bardilis - Baton - Epulon - Gencije - Glaukijas - Grabos - Kleitus - Longarus - Mitilos - Monunius - Pineus - Pleuratus - Scerdilaidas - Sirhas – pa Prefektura Ilirik – Rim do raspada, potom narodni vladari Banovi i Rex croatorum – hrvatski kraljevi.

 

Engleski stručnjaci za povjest – iz Kembriđa:

Iliri su Indoarijskog porijekla, a poznati vladari su bili:

(Paeonian - Panonac) Agron, Artus iz Mesapije (Artur), Audata, Audoleon, Ballaios, Bardylis II, Bardyllis, Baton, Baton II, Baton I, Bircenna, Car Cleituse Ilirski, Demetrius Faros, Epulon, Etuta, Eurydice, Galaurus, Gentius, Glaucias od Taulanta, Grabos, Grabus, Longarus, Monunius iz Dardanije, Monunius II Dardanije, Mytilus car Ilirije, Mesapia, Pinnes Panonije, Pinnes, Pleu-Artus (kralj Artur), Pleuratus II, Pleuratus III, Pleurias Scerdilaidas, Agron II, Teuta (Teutoburgion Vukovar, vjerovjatno upravni grad), Triteuta, Demetrije Hvarski..

Dakle već u tisućljeću prije Krista imamo Arijanske vladare u Iliriji. Plinije stariji:

U iliriji je živio narod Arivates. čelni ljudi, koji žive na vrhovima (sa lat. oni koji su stigli: Arivates, Harvates, Rvati, H>a<rvati), a plemena su: najveće svakako Iasi ( Jasi) prevedeno s grčkog vodeni , Abri - Albani - Amantini - Andizeti - Ardijejci (Ardiani) - Azali - Arijani - Autarijati - Bilioni - Breuci - Glindioni - Dalmati - Daorsi - Dasareti - Derentini - Deuri - Dezitijati - Dindari - Dicioni -Dokleati - Enhilejci - Grabi - Haonci – Herkulijani - Helidonci –(od sunca) Kolapijani - Labeati - Mezeji - Melkumani - Molosi - Partini - Piketi - Pirusti - Salentini - Sardeati - Taulanti, od Alpa do rijeke Krapine živi pleme Norici, Ispod žive Japodi iznad Save, gore žive Varcijani, dolje Segestani i uz rijeku kupu Kolpijani. U Istri Histri, dalje uz more Liburni, pa Dalmati.

Posebnosti: Plinije također bilježi da su Rimski građani između ostalog Segestani, Agryni (Agyrini) građani Agria – Zagreba.

Ilirij onoga vremena je svakako jedna od tri najveće države prethistorijske Evrope. Svakako veći i od rascjepkanih državica – gradova Italije i Grčke.

"Ovdje počinje Panonija, plodonosna šumama žira, spuštajući se niz vrhove Alpa, u sredini Ilirije, od sjevera do juga, spuštanje po blagoj padini na desno i lijevo. Dio koji gleda na Jadransko more zove se Dalmacija i Ilirik, koji je već spomenut. Pannonia proteže na sjeveru, gdje graniči sa Dunavom. Glavni gradovi su Aemona i Siscia, gdje žive kolonije uz poznate i plovne rijeke koje teku u Dunav. Drava teće iz Noricuma oštro, Sava, koja se spušta niže Carnian Alpi, na 120.000 stadija dužine: Uz Dravu u Iliriji žive narod Arivates, plemena nakon prolaza Drave kroz Serrčtes su Serrapilles, su Iases, su Andizčtes; Uz Savu žive Colapians i Breuques.

To su glavni ljudi postoje daljnji Arivates, su redom, poznati kao Ljubavnici (vrlo lijepi), Belgites, Katara, Cornacates, Eravisces, Hercuniates, Latoviques, Osériates, Varcians; Planina Klaudije, do Skor ispred, iza Taurisci u Savi je Métubarris otok (danas vjerovatno Budaševo – Topolovac), najveći riječni otok, osim toga, ostali dostojni da se spominje rijeka: Colapis, koja se ulijeva u Savu kod Siska i koji, otok zove Segestica, Bacuntius, koji također ulijeva u Savu kod Marsonije, na području Sirmiens i Amantins, zatim u 45 000 koraka, Taurunum gdje se pridružuje Dunavu, iznad ušća tih Valdasus i Urpanus, rijeke koje su bez nekog značaja. "

Brodovlje, tehnika ljudi i vještine ratovanja, stvljaju protivinica Ilira strah u kosti. Strani i domaći povjestni stručnjaci opisuju u detalje Ilirska osvajanja od Veneta do Epirha. Pogotovo stalni napadi na jug Makedonije i gradove državice sve do Crnog mora. Grčke kolonije na Peloponezu, stalna su meta Ilirskih napada i pljački. Grčki slijepi pjesnik Homer, nije bez veze opjevao Ilijadu. U tom Grčkom epu spominje se bitka između Itake ( leži na grčkoj strani Levanta) i Troje (Ilija). U stvari, evo malo mašte: nije li to je Ep o grčkoj pobjedi nad pljačkašima (Ilirima).

Opisujući put prema Troji Homer prilično točno određuje kurs (na 354 stupnjeva 184 stupnja od Aleksandrije prema zvijezdi sjevernjači, gdje točno ulazi u Jadransko more) Ovaj put Herodijan stavlja na kartu na kojoj on u detalje opisuje Dalmatinske otoke i obalu, posebno Pharos ( zove ga i Helios). Ako se zna da rijeć AR dolazi iz Arijane i ima značenje od Boga, Sunčan, onda to potvrđuje Homerove detalje, u kojima opisuje taj naš otok kao brod (u obliku broda) gdje su se Grci odmorili i nauživali svih dobrota, kako pjesnik piše dalje, prije odlaska u poznatu bitku na Trojanskom polju.

A sada pitanje: zašto bi Grci oplovili Egejsko i Sredozemno more do Jadrana, da se odmore na Hvaru, a onda išli u napad na Troju koja je na istočnoj obali Sredozemlja danas u Turskoj? Ovo je besmislica za sve koji imalo poznaju kartografiju. Današnji nautičari dobro znaju čudi i Jadrana i Sredozemnog mora, da nam je svima jasno kako bi to u Grčko vrijeme bilo apsurdno, vući toliku vojsku po Sredozemnom moru.

Ovo pišem samo kao natuknicu našim poznatim stručnjacima sa željom da Ilijadu i Odiseju napokon prevedu od riječi do riječi. Mnogi bi se vjetrovi digli na samu pomisao da se ove tvrdnje potkrijepe sa arheološkim artefaktima. Stvarno bi ti pametni Grci bili glupi, kad bi se izlagali tegobama ondašnjih putovanja morem, prema mjestu koje je danas poznato kao Troja u Turskoj. Sto puta bi im bilo lakše iz Grčke, koja leži na Pontu, kopnenim putem osvojiti taj grad.

Postavimo si pitanje ako je Pharos bio mjesto odmora, zašto bi Grčko brodovlje otplovilo iza Sardinije do Korzike? Nisu li to podvale talijanskih Latinista, koji su namjerno željeli pokazati Italiju kao područje trojanske bitke. Nije li i u Odiseji opjevano Jadransko otočje. Počev od Korčule, Mljeta, Lošinja, Cresa, Hvara i Kornata a i drugih. Ako proučimo Herodijanovu Kartu i Herodotov proračun puta u Jadran, onda od Aleksandrijske luke grčka flota plovi u smjeru 354 stupnja ( prema zvjezdi sjevernjači - ravno u Jadran )

Osim toga Tko je u daleku povjest „terorizirao Grčke gradove“? Italija svakako nije, oni su stvorili savez sa Grcima, a protiv Teute – druge Agronove žene).

Ili(ri)j - Nije li ovo pjesnička sloboda gospodina Homera. No Grci su svakako bili opsjednuti toplim Jadranom i močnom Ilirijom, koja ih je robila nekoliko stoljeća i kojoj su morali plaćati danak u zlatu?

Ako su pak Agranon (stari Zagreb) zvali pljačkaški, onda je Agron, kralj Ilira, koji je bio najveći neprijatelj Grčke, a pljačkao je obalu od Makedonije, Epirha do Helenspota, živio i kraljevao u njemu. Agronova morska i riječna flota brzih brodova, bila je strah i trepet ondašnjeg svijeta.

Gospodin Salinas iz Meksika ne govori o Gabeli i Vidu bez veze da je tu Troja, te da napokon Hrvatska počne otkopavanje takovih rariteta. Mnogo je još neotkrivenog blaga u našoj Domovini. Od Gradeca, Prozora kod Otočca do Troje. Vrijeme je da postanemo malo ponosniji, da se odreknemo pedesetgodišnje krive povjesti, i da sebi i Evropi dokažemo i pokažemo našu opstojnost i kulturu.

Opis fra Lovrenciana veyskog (Krčkog - zavičajnog) koji nije putovao dalje od Splita – Spljeta: kako u Troji pada fratar s krova, pomoleći se svetom Jeronimu osta živ

 

Izvod iz „Kriposti Sv. Jeronima :

Ilirski grb, zvijezda i mjesec iz daleke Arijane (simboli Boga Višnjeg i Krišnu njegovog sina) Zvijezda je kao simbol Boga Višnjega na nekoliko županija i gradova Hrvatske. (Ovaj simbol zvijezda i mjesec bio je uklesan u okruglu kulu na Gradecu –vidi dolje)

Iliri su u Evropi ranog vijeka bili označeni kao nomadi, stočari. Bez stalnih mjesta prebivanja. No to svakako nije istina, prešučivanjem Ilirskih kraljeva u novijoj povjesti, radi se zbrka radi skrivanja činjenica o života na tlu današnje Hrvatske.

Evo dakle poznatih Ilirskih gradova (lat. Civitas) : Agronon/Agria na Mons Lutulusu - Aenona - Albanopolis - Amantia - Andetrium - Arduba - Basanija - Daorson - Damastion - Delminijum - Doklea - Lihnidos - Meteon - Narenta - Nezakcijum - Ninia - Promona - Rizinium - Škodra- Uscana - Siscije – Segeste, Murse, Petovie, Naoportos (grčki: nosi brod, veza Jason i Argonauti) – Vrhnika, Emona, Vindobona, Marsonija, Sirmium, Aqua viva, Aqua Belizaie, Mursa, Sigendum i td.
 

 

 

 

Sto Bog da i sreca junacka!

                                                                                                                                                             Impressum I Datenschutzerklärung