NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA

 

Stranica Ustaškog Pokreta za Hrvate u domovini, u odcijepljenim i okupiranim hrvatskim područjima te inozemstvu. E-Mail. YouTube.

START I USTAŠKI POKRET I TKO JE TKO I VOJNA POVIJEST I SRPSKI ZLOČINI I ZANIMLJIVO I ZABRANJENA POVIJEST I DUĆAN I mp3

 

KRUGOVAL :

 

ODAKLE STE :

 

Flag Counter 

Pogledajte koliko samo smrdljivi smradski balkanski nomada sa 49% turske genetike donomadizira na našu stranicu. :-)

SRPSKE LAŽI I ZLOČINI : LAŽI SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE

 

Često se u radovima krivo prikazuje da je ideja o Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi nastala u doba Nezavisne Države Hrvatske.

Ideja je nastala još u drugoj polovici 19. stoljeća, jer je u to doba bilo mnoštvo pravoslavnih Hrvata, a i među hrvatskim uglednicima je bilo mnoštvo pravoslavnih Hrvata ili osoba kojima je jedan ili oba roditelja bio pravoslavni Hrvat.

Na popisu stanovništva 2011. godine kao Hrvati pravoslavci izjasnilo se 16.647 ljudi. To su ljudi koji se ne smatraju ni Srbima, ni Rusima, ni Bugarima, to govorim jer u Hrvatskoj u evidenciji postoje te pravoslavne crkve, ali nema Hrvatske Pravoslavne Crkve', izjavio je Hrvatski episkop Aleksandar u emisiji Markov trg na Z1 televiziji. Europska pravoslavna crkva sa sjedištem u Parizu donijela je prošle godine odluku da se u Hrvatskoj stvori pravoslavna crkva namijenjena Hrvatima pravoslavcima. Postoje tri eparhije po našem statutu u Zadru, Osijeku i Zagrebu, osim mene još su tri svećenika, ali za sada djelujemo u vrlo teškim uvjetima, prije svega zbog financijskih razloga.

'Hrvati, živeći na graničnom području katolika i pravoslavaca, primali su razne utjecaje, stanovništvo se ispreplitalo. Ali najvjerojatnije je to bio Vlaško stanovništvo, koje je jedna grčka etnička skupina. Tako je dolaskom Srba na ove prostore ostalo puno domaćeg pravoslavnog stanovništva koje se nije osjećalo Srbima. Hrvatski su se pravoslavci pokušali oduprijeti tim nastojanjima, ali nikada nisu uspjeli stvoriti svoju crkvu. Ovo je radosna vijest i želim pozdraviti episkopa Aleksandra koji je počeo stvarati Hrvatsku pravoslavnu crkvu. 'Osnivanje HPC je od strane Srpske pravoslavne crkve uvijek proglašavano kao političko pitanje. Srpska je pravoslavna crkva uvijek govorila kako ovdje svi koji su pravoslavni su Srbi. Činjenica je da Hrvatska nije imala svoju državu, zbog toga je bilo moguće da SPC širi svoje područje na ove prostore. Prvi koji je pokušao riješiti to pitanje hrvatskih pravoslavaca je bio Eugen Kvaternik još 1871. godine, ispričao je Kolarić.

Ja dolazim iz Bugarske, upoznao sam se s poviješću HPC, osobito dio koji se veže uz razdoblje NDH-a. Teško mi je shvatiti sve te događaje jer u Bugarskoj su svi pravoslavci uz Bugarsku pravoslavnu crkvu, nikada nije bilo problema s katolicima. Kada je Pavelić stvorio državu, ustaše su u početku ubijali pravoslavce, ali kad je stvorena HPC u proljeće 1942. godine, pozvali su Novomoskovskog episkopa Germogena koji je postao mitropolit HPC-a. Njemu se pridružilo 18 svećenika koji su bili Rusi i Ukrajinci, a ostali su bili svećenici koji su pripadali SPC-u. Kada je stvorena ta crkva prestala su ubijanja pravoslavaca. Bio je to dobar potez. Bila je to sasvim ozbiljan crkva.Germogen je imao puno kvaliteta, bio je profesor na Teološkom fakultetu.

Ali kad je propala NDH-a 28. Svibnja 1945. godine Vojni sud u Zagrebu osudio je na smrt sve svećenike HPC-a. Oni su osuđeni i pogubljeni pod optužbom, suradnja s okupatorom, ali na koji način svećenik surađuje s okupatorom teško mi je razumjeti. Nitko od njih nije optužen da je nekog ubio ili da je na neki način sudjelovao u nečijem ubojstvu. Od 40 svećenika HPC-a 39 su strijeljani, jedan je obješen u Sarajevu. Na taj je način uništena HPC i arhiva HPC-a se danas nalazi u Beogradu. Zašto je tamo, ne znam, ali to pripada hrvatskoj povijesti i ta bi arhiva morala biti ovdje u Hrvatskoj. Prije dvije godine Nova ruska pravoslavna crkva je episkopa Germogena proglasila svetim zbog mučeničke smrti, jer je poginuo zbog svoje vjere. Njega su nekoliko dana vukli bez odjeće po Zagrebu i nakon toga su ga strijeljali, ispričao je episkop Aleksandar.

Na pitanje voditelja Marka Juriča jesu li imali kao Hrvatska Pravoslavna Crkva kontakte sa SPC-om, Aleksandar je odgovorio : 'Ne, nas ne zanima Srpska pravoslavna crkva ili bilo koja, mi nismo protiv bilo koga. Imamo dobre kontakte s katoličkim svećenicima, ali nisam kontaktirao sa svećenicima SPC-a, budući sam ja episkop onda bih morao kontaktirati s episkopom druge crkve'. Komentirajući izjave nekih svećenika SPC-a da je jedino ta crkva nadležna za pravoslavce na hrvatskim prostorima, episkop Aleksandar je objasnio da SPC nije iznad svih pravoslavaca, jer takva crkva ne postoji. SPC je među mlađim pravoslavnim crkvama. Srpsko pravoslavlje nema neki veliki utjecaj na pravoslavlje, među svecima pravoslavnih crkva je samo jedan Srbin, objasnio je Aleksandar. Zbog toga ne razumije zašto bi bilo koja pravoslavna crkva morala zatražiti dopuštenje baš od Srpske pravoslavne crkve.

Činjenica da netko ne poštuje popis stanovništva govori samo za sebe. Svećenici SPC-a moraju priznati realnost postojanja države Hrvatske i prestati ove prostore nazivati 'našim zapadnim krajevima', kako to uporno čini episkop Atanasije Jeftić ili 'srpsko područje pod upravom hrvatskih vlasti' kako to čini Jovan Pavlović. To je nastavak Garašinove ideje gdje je Srbin tamo je Srbija, gdje je Srpska crkva Tamo je Srbija itd. Ovakve izjave pokazuju da još uvijek ima pojedinaca koje je vrijeme pregazilo i koji misle da tamo gdje su pravoslavni da mogu biti samo članovi SPC-a, objasnio je Kolarić.

U emisiju se telefonom javio ugledni hrvatski poduzetnik iz Australije Marko Franović koji je financijski pomogao rad HPC-a: 'Htio sam pomoći djelovanje HPC-a koja je bila uništena od strane komunista kojima ja nikada nisam bio prijatelj niti namjerava,. Nažalost naša nepoštena vlast nije priznala HPC, niti im je pomogla kao što pomaže drugim crkvama u Hrvatskoj pa sam se osjećao dužnim da im pomognem.Jer ako su priznati u Europskoj uniji, a nisu u Hrvatskoj, zar nije to ogromna sramota Pomažu sve crkve, a ne žele pomoći svoju Hrvatsku pravoslavnu crkvu kojoj je domovina Hrvatska. To je velika sramota za našu vlast. I poželio bih sretan Božić svimhrvatskim pravoslavnim i katoličkim vjernicima'.

Govoreći o Svetosavlju episkop Aleksandar se osvrnuo na povijest Bugarske Pravoslavne Crkve koja je osnovana 927. godine, Srbija je u to vrijeme bila u sklopu Bugarske, 1217. Rasko koga su kasnije nazvali Sveti Savo odlučio je izaći iz Ohridske episkopije, ali nije dobio dozvolu za izlazak. Kasnije je u Austrougarskoj postojalo nekoliko pravoslavnih crkava koje nisu bile srpske crkve, bile su eparhije sa sjedištem u Sremskim Karlovcima koja je bila autokefalna. Bile su još dvije eparhije u Boki Kotorskoj i Zadru.

Na kraju emisije su se javili gledatelji koji su vidno potreseni ispričali iskustva svojih obitelji, očeva koji su stradali od ruke jugoslavenskog režima samo zato jer nisu htjeli odustati od svojeg identiteta Hrvata pravoslavaca.

Srpska pravoslavna crkvena vlast u Bosni postoji tek od 1709. Te je godine osnovana Dabrobosanska eparhija. Zato se godina 1709. može uzeti kao godina službene nazočnosti pravoslavnih Vlaha i Srba u Bosni. Pravoslavce su u Bosnu doveli Turci na opustjela hrvatska ognjišta. I znatan broj katolika-Hrvata je uslijed terora srpske Pećke patrijaršije, a pod patronatom turskih vlasti na silu i prijevaru prešao na pravoslavlje (Trebinjska biskupija, Semberija, itd.). Tek kasnije, u 19. stoljeću pravoslavna crkva provodi poistovjećivanje pravoslavlja sa srpstvom. Bosna nikada u povijesti nije bila “srpska zemlja”. Današnje priče srpskih političara o Bosni kao “vekovnoj srpskoj zemlji” spadaju u običnu fantaziju i grubi falsifikat povijesti. Srbi su i čiste hrvatske pokrajine proglašavali “vekovnim srpskim zemljama”, te su u ovom stoljeću izazvali tri rata radi sulude ideje da, “gdje se Srbin posere – tamo je i Srbija”!

 

 

 

Mihailo Dinić (1899. - 1970.), srpski povijestničar, akademik SANU :

"Ne treba gubiti iz vida, da u pravoj Bosni - Hum i delovi Raske se izuzimaju - nije bilo u Tvrtkovo doba pravoslavnih. Za nas je ovo pitanje definitivno reseno" (Jug. istor. casopis, I. god., 151)

 

VLADIKA TEOFAN ŽIVKOVIĆ : OVDJE SRBA I SRPSKE VJERE NEMA!

 

Vladika Teofan Zivkovic - ovdje Srba i srpske vjere nema!

Teofan Živković (rođen kao Božidar; Srijemski Karlovci, 1825. — Plaški, 21. studenog 1890.) bio je vladika Eparhije gornjokarlovačke od 1874. do 1890. godine.

Rođen je u Srijemskim Karlovcima 1825. godine pod imenom Božidar. Otac mu je bio ljekar. Završio je gimnaziju u Srijemskim Karlovcima, a bogosloviju u Segedinu (Szeged, Mađarska). Kasnije je završio i Karlovačku bogosloviju.

Nakon školovanja bio je profesor učiteljske škole u Somboru. Zatim postaje profesor bogoslovije u Srijemskim Karlovcima.

Godine 1874. Teofan Živković je izabran za episkopa gornjokarlovačkog. Bio je poznat kao dobar propovjednik i obišao je cijelu svoju eparhiju propovjedajući vjeru narodu. Godine 1892. u Karlovcu su tiskane njegove propovijedi u zbirci pod imenom „Propovjednik“. Njegove propovijedi skupio je Manojlo Grbić.

Crkvenonarodni odbor je 1881. godine izabrao Teofana Živkovića za patrijarha karlovačkog. Za izbor Teofana je bilo 53 glasova, dok je protiv bilo 11 glasova. Međutim, austrougarski dvor nije htio potvrditi njegov izbor za patrijarha.

Episkop gornjokarlovački Teofan Živković (1874. – 1890.), u svome otvorenom pismu 1877. navodi: “Srbske narodnosti političke ovdje u Hrvatskoj nema… ni osobite srbske vjere; dakle ovdašnjim grčko-istočnjacima osobitog imena kakvog ni po jednoj ni po drugoj nema."

 

Ne zaboravimo i ono najaktualnije, a stiže nam sa srpske verzije interneta. Izgleda je i Srbima postalo pomalo dosadno živjeti u vječnom carstvu laži, te glede srpskog osvrta na korijene dinastije Nemanjića, na srpskoj wikipediji možemo pronaći senzacionalna priznanja Srba.

Tamo su bjelodano priznali kako Nemanjići vuku korijene kao pobočno krilo hrvatske slavne dinastije Trpimirovića.

Kakav je to samo elektrošok za sve velikosrbe i sama pomisao da su i utemeljitelj srpstva i te novokomponirane nacije Stefan Nemanja, kao i Sveti Sava ( rođen kao Rastko Nemanjić ) i najveći srpski vojskovođa i kasnije i car Dušan, svi iz loze Nemanjića čistokrvni Hrvati.

U srednjem vijeku po tadašnjim kanonskim načelima, važilo je pravilo da je cijeli narod jedne države one vjere i one nacije koje je i sam vladar.

E, zaluđeni velikosrbi danas svima drugima drobe da su Srbi nastali i prije nego su na svijet došle amebe.

Nije njima lako i treba ih razumjeti, jer svi mitovi i legende padaju im u vodu, raspršuju se kao mjehur od sapunice.

Kako će im nesretnicima i biti lako kad odlično znaju i za istinu koju nikad nisu mogli ni sakriti, da je prvi srpski kralj Stefan Prvovjenčani, jedna od dva starija brata Svetog Save, godine 1217. dobio kraljevsku krunu od pape Honorija.

Ali, samo dvije godine nakon toga, Sveti Sava je silom i batinama primorao starijeg brata da vrati krunu papi, a da se on nadubudni i raskalašni najmlađi brat starije braće Vukana i Stefana proglasi 1219. srpskim vjerskim, duhovnim vođom.

SPC je tako utemeljena silom najmlađeg sina Stefana Nemanje, a mora se reći i to da je i sam Rastko Nemanjić (Sveti Sava) na rođnju u Ribnici kraj današnje Podgorice kršten po latinskom obredu.

Prema znanstvenim saznanjima fra Dominika Mandića, prvi znameniti predak Nemanjića je bio pobočnik Dukljanske, odnosno crvenohrvatske dinastije Vojislavića, koji kao i Nemnjići jesu u izravnom srodstvu sa Trpimirovićima.

Sve to je lako objašnjivo jer je hrvatska dinastija Trpimirovića iz reda vlastite bliže i dalje rodbine u pokrajinama kao što je bila i hrvatska pokrajina Duklja, postavljala namjesnike koji bi u ime Trpimirovića upravljali prostranim hrvatskim kraljevstvom.

Tako u Duklji nalazimo rođake Trpimirovića, kasnije osamostaljenu Dukljansku dinastiju Vojislavića, a Nemanjići su izvorno krvlju vezani za pradjeda dukljanskog kralja Bodina i njegovog prvog palatina Marka.

Sve je kristalno jasno. I Dukljani Vojislavići i Rašani Nemanjići su smao oblasni gospodari koje je u davnini imenovala hrvatska dinastija Trpimirovića, s kojim su u krvnom srodstvu dvije dinastije kojima se danas i Srbi i Crnogorci ponose kao svojim autentičnim, samo zaboravljaju da imaju svi hrvatske korijne i izravne poveznice s Trpimirovićima.
 

 

KOMENTIRAJTE OVDJE :


Pravila komentiranja :

Provokacije i vrijeđanje od strane neoprani veliko-smradski bradati balkanski nomada sa 49% turske genetike i domaći crveni izdajnika se brišu. Komentari koji nisu na hrvatskim jeziku ili na latinici se isto brišu.

 

 

Pročitaj više :

 

Deutsche Übersetzung. - Srbi u Ustašama

Deutsche Übersetzung. - Srbi su genetski Turci

Deutsche Übersetzung. - Srpska laž o “srpskim” jeziku

Deutsche Übersetzung. - Srpska laž o (H)R(v)aškoj

Deutsche Übersetzung. - Srpska laž o Hrvatima

Deutsche Übersetzung. - Laži Srpske Prav. Crkve

Deutsche Übersetzung. - Srpska laž o BiH

Deutsche Übersetzung. - Srpska laž o Jasenovcu

Deutsche Übersetzung. - Laži o genocidnosti Hrvata

Deutsche Übersetzung. - Srpska laž o Dalmaciji

Deutsche Übersetzung. - Srpska laž o Istri

Deutsche Übersetzung. - Srpski zločini u N.D.H.

Deutsche Übersetzung. - Srpski zločin u Starčeviću

Deutsche Übersetzung. - Srpski zločin u Drvaru

Deutsche Übersetzung. - Srpski zločin u Boričevcu

Deutsche Übersetzung. - Srpski zločin u Krnjeuši

Deutsche Übersetzung. - Srpski zločin u Podrinju

Deutsche Übersetzung. - Srpski zločin u Zabikovlju

Deutsche Übersetzung. - Srpski zločin u Rami

Deutsche Übersetzung. - Srpski zločin u Gati

Deutsche Übersetzung. - Srpski zločin u Ilićima

Deutsche Übersetzung. - Srpski zločin u Bos. Grahovu

Deutsche Übersetzung. - Jugosrpski zločin u okupiranoj N.D.H.

Deutsche Übersetzung. - Jugosrpski zločin u Bleiburgu

Deutsche Übersetzung. - Jugosrpski zločin u Barbarin rovu

Deutsche Übersetzung. - Jugosrpski zločin u Dubljani

Deutsche Übersetzung. - Jugosrpski zločin u Hudoj jami

Deutsche Übersetzung. - Jugosrpski zločin u Jazovki

Deutsche Übersetzung. - Jugosrpski zločin u Gračanima

Deutsche Übersetzung. - Jugosrpski zločin u Kevinoj jami

Deutsche Übersetzung. - Jugosrpski zločin u Zrinu

Deutsche Übersetzung. - Jugosrpski zločin na otoku Daksi

Deutsche Übersetzung. - Jugosrpski zločin na otoku Jakljan

Deutsche Übersetzung. - Jugosrpski zločin u Maceljskoj šumi

Deutsche Übersetzung. - Jugosrpski zločin u Zagrebu

Deutsche Übersetzung. - Jugosrpski zločin u Crnom Potoku

Deutsche Übersetzung. - Jugosrpski zločin u Gospiću

Deutsche Übersetzung. - Jugosrpski zločin u Teznom

Deutsche Übersetzung. - Jugosrpski zločin u Crngrobu

Deutsche Übersetzung. - Jugosrpski zločin u rudniku Pečovnik

Deutsche Übersetzung. - Jugosrpski koncentracijski logor za Nijemce : Krndija

Deutsche Übersetzung. - Jugosrpski koncentracijski logor za Nijemce : Josipovac

Deutsche Übersetzung. - Jugosrpski koncentracijski logor za Nijemce : Velika Pisanica

Deutsche Übersetzung. - Jugosrpski koncentracijski logor za Nijemce : Valpovo

Deutsche Übersetzung. - Jugosrpski koncentracijski logor za Nijemce : Knićanin

 

I

 

OD ISTRE DO SRIJEMA, OD MEĐIMURJA DO SANDŽAKA!

Impressum I Datenschutz