Dobro dosli na webstranici Nacionalni Demokrata Hrvatske i Ustaskog Pokreta.

I START I PROGRAM USTAŠKOG POKRETA I VOJNA POVIJEST N.D.H. I DOKAZANE SRPSKE LAŽI I POVIJEST I KRUGOVAL I

RADIO KRUGOVAL :

 

 

 

SRPSKE LAŽI I ZLOČINI :

 

SRBI U USTAŠAMA I N.D.H.

SRBI SU GENETSKI TURCI

LAŽ O "SRPSKIM" JEZIKU

LAŽ O "(H)R(V)AŠKOJ"

LAŽI O HRVATIMA

LAŽI SRP. PRAV. CRKVE

SRPSKE LAŽI O BiH

LAŽI O JASENOVCU

”GENOCIDNOST HRVATA”

LAŽI O DALMACIJI

ČETNIČKI ZLOČINI U N.D.H.

ZLOČIN U BOS. GRAHOVU

ZLOČIN U DRVARU

ZLOČIN U BORIČEVCU

ZLOČIN U KRNJEUŠI, ...

ZLOČIN U PODRINJU

ZLOČIN U ZABIKOVLJU

ZLOČIN U RAMI

ZLOČIN U GATI, ČIŠLI, ...

ZLOČIN U ILIĆIMA I CIMU

 

FACEBOOK :

 

Neoprani balkanski bradati nomadi i njihove domaće crvene sluge su svojim podmuklim djelovanjem protiv istine uspjeli da nam Facebook ugasi stranicu.

Ne
će više bite naše stranice na Facebooku.

To nije ba
š i previše važno : važno je da Vi možete istinu dijeliti na vašim stranicama.

Ostanite po
štenti i borite se protiv bradati dušmana i njihovi domaći crveni sluga.

Ž.A.P.!

Za dom spremni!

 

SRBI SU UKRALI GRB :

 

Tko laže taj i krade !

Takozvani Srbi su ukrali “svoj” CCCC od Bizantske dinastije Paleolog : [ VIDI OVDJE ].

Maznuli su i orla od dinastije Paleolog : [
VIDI OVDJE ].

Jadan narod : “Nema nitko što Srbin imade, pogotovo kad od drugi jezik, teritorije, povijest i grb ukrade!”

 

SRPSKA LAŽ O PJESMI “BOJ SE BIJE” :

 

 

Boj se bije (Istrcale zagrebacke frajle ili korak ide za korakom)" - hrvatska pjesma iz 1991.
Srbi tvrde da je ta pjesma plagijat njihove pjesma "Marširala kralja Petra garda"..

NE! "Boj se bije" je nastala kao obrada hrvatske pjesme "Marširala, marširala Jelačića vojska" iz 19. stoljeća.

"Marširala kralja Petra garda" je iz vremena prvog svjetskog rata..

“Marširala, marširala Jela
čića vojska” (često i “Domobranska koračnica”) je hrvatska vojna koračnica nepoznatog autora koja je bila u uporabi u raznim hrvatskim vojnim postrojbama u 19. i 20. stoljeću. Smatra se da je nastala u 53. pješačkoj pukovniji austro-ugarske vojske, a pjeva o događajima iz 1848.

Očito je koje je original, a koje plagijat.

 

SRPSKA LAŽ O BROJU "SRPSKI ŽRTAVA" U RADNIM LOGORU JASENOVAC :


 

Jedan od najdraži tema srpski Četnika i domaći hrvatski komunistički izdajnika je tema oko takozvanog logora Jasenovac, za koji oni tvrde da je bio koncentracijski logor.

Srpski zločini nad Hrvatima su počeli 1918 godine do sloma Kraljevine Jugoslavije 1941 i odmah u prvim danima Nezavisna Države Hrvatske do 1945 kao što je gore navedeno.

Srpski Četnici i domaći hrvatski komunistički izdajnici vole zaboravljati te 27 godine srpskog četnickog i 4 godine (6 godina do 1948) komunističkog divljanja nad Hrvatima na teritoriju Nezavisne Države Hrvatske i upucavaju se odmah na logor Jasenovac kojeg nazivaju koncentracijskim u kojim su navodno 700.000 "Srba" poginuli (neki tvrde cak i 1.700.000 "Srba").

Broj "stradalih" Srba na području Nezavisne Države Hrvatske tijekom Drugog svjetskog rata može se procijeniti usporedbom rezultata popisa stanovništva prije i poslije rata, 1931. i 1948. godine. Na tom je području danasnje Hrvatske i Bosne i Hercegovine je 1931. godine popisano 1.790.000 Srba, a 1948. Srbima se izjasnilo 1.829.000 osoba. Po tim brojkama bi 1948 "Srba" trebalo biti (kad se samo uzme u obzir tvrdnja de je poginulo 700.000 "Srba" a ne 1.700.000 "Srba) oko 1.090.000 a ne 1.829.000 osoba. Odakle su došli tih 739.000 dodatnih osoba ?

Prirodnim rađanjem u prvih 3 teških godina nakon 2 Svijetskog Rata ? U to se može slobodno sumnjati baš i zato što je već dokazano da su navodne žrtve do 6 puta navedene na liste žrtava ili osobe koje nisu nikad bile prijavljene u selime, gradovima ili općinama odakle su navodno bili i čak u crkvenim pravoslavnim dokumentima ih nikad nije bilo.

A sad izračunajte sami tvrdnju da je 1.700.000 "Srba" poginulo u logorima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. To znaći da ih je 1948 trebalo biti otprilike samo 129.000 osoba a ne 1.829.000 osoba.

Prometna zadruga srpske obitelji Bašić (ciglana, tvornica lanaca, pilana, ...) počela je funkcionirati kao radni logor krajem 1941. godine, kada su počeli radovi na nasipu. Sudjelovalo je i lokalno stanovništvo. Većina zatvorenika bili su Hrvati, a u pogonima su radili slobodnjaci iz jasenovačke okolice. U ožujku 1942. iz Jasenovca je otpušten Vladko Maček. Kao posljednji Hrvat prebačen je u kućni pritvor. Najveća strahota bile su jame: četničke i partizanske. Uz sve navedeno, Jasenovac ima za funkciju prikriti partizanske zločine na Bleiburgu i širom zemlje, pa i poslijeratne likvidacije. U Jasenovcu su ukopane mnoge žrtve komunističkog režima. Kako mnogi ljudi ne znaju prirodu nastanka NDH, veličanjem Jasenovca kao najvećeg stratišta relativizira se odgovornost Talijana i Nijemaca za Holokaust. Prijepori oko Jasenovca imaju za funkciju produbljivati jaz između Hrvata i Židova. Hrvati su izloženi najgrubljim napadima kada polemiziraju u svezi Jasenovca. Bruno Krajski (Židov) napao je Simona Vizentala da je Nestbeschmutzer, onaj koji prlja vlastito gnijezdo. Tko se usudi u Hrvatskoj nešto slično izgovoriti bilo kome?

Treba se jos i navesti da su u oružanim snagama Nezavisne Države Hrvatske bili oko 170 časnika i dočasnika Židova !

Milko Riffer u svojoj knjizi Grad mrtvih : Jasenovac 1943 u izdanju Nakladnog zavoda Hrvatske, Zagreb, 1946 (knjiga je bila zabranjena) naveo je brojku od 2500-3000 zatvorenika u Jasenovcu. Stostruko uveličavanje broja logoraša nije se provodilo samo zbog ratne odštete. Licitiranje s brojem smaknuća u Jasenovcu započeli su Englezi objavljivanjem svoje procjene o dvadeset tisuća žrtava, odnosno zastrašujućih pedesetak smaknuća dnevno za vrijeme aktivnosti sabirnog logora. Što učiniti ako nas čuvari tuže za prekovremene noćne sate? Srbi u pravilu svoje stradale množe s hiljadu, a hrvatski "znanstvenici" udaraju deset posto na četničku brojku. Dok polemiziramo oko broja žrtava, žrtve su u drugom planu, obična statistika, a tako će biti doživljen i ovaj tekst. Netragom su nestali statistički pojmovi stope rasta i biološkog gubitka. Imali smo pokolj kod Bleiburga, masovni egzodus vojvođanskih Nijemaca, iseljavanje Hrvata i Talijana iz Dalmacije, iseljavanje Židova, umiranje zbog starosti, bolesti i gladi. Zbog potreba interpretera Jasenovca, načinjen je žrtvoslovni nered u staroj Poljičkoj Republici. Primjerice, zanimljiva je reakcija Josipa Kljaković Šantića na sramotni popis Saveznog zavoda za statistiku iz 1964. godine: "Otkrio sam da je 75 žrtava četničkog zločina u Gatima stavljeno na popis kao da su žrtve Jasenovca, kao i 63 Čikeša iz Žeževice, poginula od četničke ruke. U Matičnom uredu Žrnovnice pronašao sam 30 mještana koji su poginuli za vrijeme Drugoga svjetskog rata kao partizani, no i njihova su imena uredno unesena na popis žrtava Jasenovca. Monstruoznost te podvale ide dotle da su i civili koji su umrli u zbjegu u El Shattu stavljeni na jasenovački popis". Protestirali su i mještani Siverića zbog stavljanja na popis 42 njihova sumještana, pokopana na mjesnom groblju, a našlo se na popisu i danas živih Siverićana. Od 218 mještana Solina koji su poginuli u borbama, strijeljani ili umrli od ranjavanja, njih 173 dodano je na jasenovački popis.

Prisjetimo se i "najgoreg razdoblja Jasenovca", tog kobnog ljeta 1942. godine, nakon što su ustaška vlast i srpski predstavnici pregovarali oko smirivanja stanja na terenu. To nije odgovaralo Saveznicima, niti Talijanima, pa su Partizani prebačeni sa "talijanskog" zimovanja u zapadnu Bosnu. Počinili su pokolj u Prijedoru i prisilili Nijemce na reakciju. Pokrenuta je ofenziva na Kozaru. Tito je ponavljao već potvrđenu taktiku. Zakuhaj, pa natrag pod talijansko okrilje. Posijao je strah na sve strane, a onda pedeset tisuća izbjeglih žena i djece ostavio na milost nacistima. Djeca odvojena od roditelja upućena su na logorske ekonomije, koje nisu imale nikakve resurse za takav prihvat. Njemački TODT je majke te djecu uputio na rad u Njemačkoj, koji su one mlađe i zdravije preživjele. Nastao je kaos, koji se zlonamjerno pripisuje središnjem logoru u Jasenovcu. Djeca su prošla pakao. Na sramotu Titu i "antifašističkim" bukačima, reagiralo je ustaško Ministarstvo udružbe. Preuzelo je 3067 izgladnjele djece iz ekonomija Jablanca i Mlake, te ih otpremilo u Zagreb i Sisak. U široj akciji ustaškog MU sudjelovali su Hrvatski Crveni Križ, Odbor narodne pomoći, Caritas Zagrebačke nadbiskupije, učenice škole za medicinske sestre i nebrojeno mnogo građana Zagreba, Siska i Jastrebarskog.

Prema dostupnim saznanjima, spašeno je oko deset tisuća djece. Raspodijeljena su u bolnice i dječje domove, pa i u zagrebačke obitelji, ovisno o njihovom zdravstvenom stanju. Protuhrvatska propaganda tvrdi da su zagrebačke obitelji tražile od djece da prilagode svoj izgovor. Neki se moraju odlučiti što je teza : da djeci nitko nije pomogao ili je njihov bosanski naglasak iritirao zagrebačku gospodu? Masovna smaknuća u Jasenovcu počinjena su tek nakon WW2, u njegovom komunističkom pogonu.

Zasebna civilizacijska vrijednost pripada Proboju, a sve ostalo mora u novu znanstvenu reviziju. Nadnevka 22.04.1945 dio logoraša odlučio se na pokušaj proboja iz logora. Navodno je od njih 600 proboj preživjelo samo 107, a od 176 zatočenika Kožare spasilo ih se samo 11. Deset dana kasnije u Jasenovac su ušle streljačke čete 1. bataljona 4. srpske brigade 21. NOB-udarne divizije. Žalosno je koliko je u glave Hrvata usađen strah od komunističkih parola. I dalje traje vika protiv revizionizma. Kao, Zapad to vidi kao najveće zlo, pa što tu mi imamo provjeravati. Dnevno dobivamo nove recenzije Biblije i Talmuda, nedodirljivih svetih zapisa, a znanost ulazi u WW2 strogo diverzantski. Logoraš Milko Riffer, autor knjige "Grad mrtvih", došao je u Jasenovac krajem 1942. i dobio broj 2376. Takvi podaci izgradit će vjerodostojnu istinu o Jasenovcu.

Kronike Jasenovca izbjegavaju spominjati otpuštanja i amnestije u Jasenovcu. Primjerice, povodom rođendana Dr. Ante Pavelića 14.06.1944 pušteno je na slobodu 170 logoraša. Tijekom 1944. pomilovano je 350 osoba, a 10.04.1945 na Dan NDH pomilovano ih je 400, dva tjedna prije Proboja! Više stotina logoraša ušli su u razmjenu s partizanima: Među takvima se našao i Andrija Hebrang. Jedan događaj baca posve novo svjetlo na uobičajene predrasude o Jasenovcu. Naime, nakon napada partizana na Crkvenom Boku Ustaše su 13.11.1942. odveli seljane u Jasenovac. Došlo je do intervencije MUP-a. Komisija Lisak-Oršanić-Seitz oslobodila je uhićenike i platila im odštetu. Zapovjednik logora Ljubo Miloš je uhićen i zatvoren na Savskoj cesti. Oslobođen je tek na intervenciju Maksa Luburića. Tada su mnogi logoraši otpušteni kućama, pa i neki komunisti. Isto tako, zašto se Jasenovac ne spominje i kao logor za izbjeglice i prognanike? Tisuće Hrvata sklonili su se u Jasenovac ispred četničkih i partizanskih progona. Logor je morao imati svoj nekakav život, ili privid života. Logor je imao orkestar i razne priredbe. Navodno je svaka radionica imala svoju nogometnu momčad i dresove, što može biti dio torture, ali svjedoci kažu da nije bilo tako. U logor su često dolazile nadzorne komisije, a prva internacionalna bila je u veljači 1942. godine. Snimljen je i film o Jasenovcu, ali nikada nije prikazan jugoslavenskoj javnosti. Zanimljivo, službena izvješća Međunarodnog odbora Crvenog križa podudaraju se sa intrigantnim sjećanjem preživjelih logoraša.

Krivotvorine su odvele viktimologiju u slijepu ulicu. Beograd glede Jasenovca nastavlja po starome. Polemike u Srbiji svode se na to jeli bilo 1.700.000 ili "samo" 700.000 žrtava. Neki srpski intelektualci brane to nekakvom tradicijom u načinu na koji Srbi doživljavaju Jasenovac. Kao, pustimo to, jer srpski narod živi svoje mitove. Glede onih bih-Hrvata koji žure biti poslušnici Banja Luke, kao što su nekada slušali Zagreb, moraju imati na umu da i Republika Srpska ima svoj komad Jasenovca, svoje brojke, svoje mitove i mitovima referentne ciljeve. Da se nije dozvolilo to masovno falsificiranje podataka, dobrim dijelom za velikosrpske potrebe, danas bismo imali more dokaza da je Jasenovac bio nacističko stratište. Baš ti likovi iz uvijek iskvarene politike, koji su htjeli "dobronamjerno" pojačati zločinački dojam Jasenovca i podvesti ga pod hrvatski autohtoni rasizam, relativizirali su evidentan zločin. Što se tu trebalo naglašavati? Jasenovac je bio sabirni i radni logor u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

Šef civilne administracije Srbije Dr. Harald Turner u kolovozu 1942. izjavio je da je Beograd bio prvi grad u Europi koji je postao Judenfrei, te da je Srbija među rijetkim zemljama koja se riješila židovskog pitanja.

U isto vrijeme u navodno fašističkoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj ti isti Židovi upravljaju radnim logorima (uključujući i Jasenovac, Danicu i Staru Gradišku) a nalaze se i u vrhu Hrvatske Vlade i Ustaškog Pokreta (Pavelićeva supruga), brojni Hrvati skrivaju Židove od nacističkih progona (za koji su kasnije Ustaše optuženi a mnogi su riskirali živote da ih spase) itd. itd.

Budući da je i Pavelićeva žena bila dijelom židovskog podrijetla, on je osobno bio prijatelj Židovima koje je nastojao spašavati kako se onda moglo i znalo. Brojni Židovi su dobili dozvole da napuste NDH koja je bila pod posebnim pritiscima Hitlera kao novoosnovana država. Jedan dio Židova morao je biti u sabirnim logorima. Tako su Židovi u ratnom sabirnom logoru Jasenovcu, prema tvrdnjama hrvatskog komunističkog prvaka Ante Cilige, koji je prve dvije godine proveo u tom logoru, bili posebno poštovani i postavljani na sve najvažnije radne položaje u logoru Jasenovac koji je bio radni logor mnogih struka i zanimanja.

I tek kada je 1943. godine u mjesecu rujnu došao osobno u Hrvatsku njemački ministar Heinrich Himmler bili su deportirani za Poljsku u točnome broju 4.972 Židova iz Jasenovca i drugih logora NDH. Sve drugo za što se optužuje Hrvate su jugokomunističke laži protiv NDH što potvrđuju i imena generala NDH židovskog podrijetla koje su na žalost komunisti likvidirali. Ovo su imena tih generala NDH : 1. Ing. Hinko Alabanda, 2. Ladislav vitez Aleman, 3. Edgar Angeli, 4. Emanuel Balley, 5. Oton Ćuš, 6. Julio Frez, 7. Josip Kamberger, 8. Ferdinand pl. Halla, 9. Dragutin Heklbich, 10. Gjuro Isser, 11. Oskar Kirchbaum , 12. Rudolf Kraus-Tudić, 13. Rikard Kubin, 14. Josip vitez Metzger, 15. Milan Miesler, 16. dr. Milan pl. Alinstrepner, 17. Julio Resch, 18. Dragutin Rumler, 19 Julio Sach, 20. Julio Simonović, 21. Nikola vitez Steinfel, 22. Ivan Šarenbek, 23. Ivo vitez Šnur, 24. Josip Šolc, 25. Kvintijan Tartarglia, 26. Rudolf Wanner, 27. Mirko vitez Zgaga, 28. Božidar Zorn.

Njih 28 bilo židovskog podrijetla od 131 generala koliko ih je bilo u Hrvatskim oružanim snagama NDH.

 

Možda najbolje srpski akademik D. Ćosić može objasniti razlog zasto sa brojkama navodno "srpskih" zrtava nesto ne može biti, koji o svojim Srbima kaže :

- „Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo (prijevod : utješimo) drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu (prijevod : bijedu), lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno.“

- „Laž je srpski državni interes.“

- „Laž je u samom biću Srbina“.

- „U ovoj zemlji svaka laž na kraju postaje istina.“

- „Srbe je toliko puta u istoriji (prijevod : povijesti) spašavala laž …“

 

 

 

Sto Bog da i sreca junacka!

                                                                                                                                                             Impressum I Datenschutzerklärung