Dobro dosli na stranici Ustaskog Pokreta.

START I NAČELA I TKO JE TKO I VOJNA POVIJEST I DOKAZANE SRPSKE LAŽI I POVIJEST I DUĆAN I mp3 I E-Mail I YouTube I Deutsch.

 

 

USTAŠKI POKRET :

 

Ustaski Pokret : stranacka nacela. Die Ustascha Prinzipien und die Regulierung der Disziplin der Ustascha. STRANČKA NAČELA

Ustaski Pokret : Nezavisna Drzava Hrvatska. Staatsaufbau des Unabhängigen Staates Kroatien. NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA

Ustaski Pokret : hrvatske granice. Die Grenzen des Unabhängigen Staates Kroatien. HRVATSKE GRANICE

Ustaski Pokret : nacionalne manjine. Nationale Minderheiten im Unabhängigen Staat Kroatien. NACIONALNE MANJINE

Ustaski Pokret : hrvatska dijaspora. Die Diaspora des Unabhängigen Staates Kroatien. HRVATSKA DIASPORA

Ustaski Pokret : Bokeljski Hrvati. Kroaten als Minderheit in den von montenegrinern besetzten kroatischen Gebieten. BOKELJSKI HRVATI

Ustaski Pokret : Bunjevacki Hrvati. Kroaten als Minderheit in den von Serben besetzten kroatischen gebieten. BUNJEVAČKI HRVATI

Ustaski Pokret : Croatan indijanci. Croatoan Indianer und CROATAN INDIJANCI

Ustaski Pokret : Gradiscanski Hrvati. Kroaten als Minderheit in Österreich. GRADIŠČANSKI HRVATI

Ustaski Pokret : Janjevacki Hrvati. Kroaten als Minderheit im Kosovo. JANJEVAČKI HRVATI

Ustaski Pokret : Karasevski Hrvati. Kroaten als Minderheit in Rumänien. KARAŠEVSKI HRVATI

Ustaski Pokret : Moliski Hrvati. Kroaten als Minderheit in Italien. MOLIŠKI HRVATI

Ustaski Pokret : Moravski Hrvati. Kroaten als Minderheit in Tschechien. MORAVSKI HRVATI

Ustaski Pokret : Racki Hrvati. Kroaten als Minderheit in Ungarn. RACKI HRVATI

Ustaski Pokret : Slovacki Hrvati. Kroaten als Minderheit in der Slowakei. SLOVAČKI HRVATI

Ustaski Pokret : Sokacki Hrvati. Kroaten als Minderheit in den von Serben besetzten kroatischen gebieten. ŠOKAČKI HRVATI

Ustaski Pokret : hrvatska genetika. Die Genetik im Unabhängigen Staat Kroatien. HRVATSKA GENETIKA

Ustaski Pokret : jezik i pismo. Sprache und Schrift im Unabhängigen Staat Kroatien. JEZIK I PISMO

Ustaski Pokret : Cakavski. Der cakavische Dialekt der kroatischen Sprache. ČAKAVSKI

Ustaski Pokret : Kajkavski. Der kajkavische Dialekt der kroatischen Sprache. KAJKAVSKI

Ustaski Pokret : Stokavski. Der stokavische Dialekt der kroatischen Sprache. ŠTOKAVSKI

Ustaski Pokret : zastava i grb. Fahne und Wappen des Unabhängigen Staat Kroatien. ZASTAVA I GRB

Ustaski Pokret : vjere. Glauben im Unabhängigen Staat Kroatien. VJERE

Ustaski Pokret : blagdani. Feiertage im Unabhängigen Staat Kroatien. BLAGDANI

Ustaski Pokret : abolacija i lustracija.  ABOLACIJA I LUSTRACIJA

Ustaski Pokret : Poglavnik. Der Poglavnik des Unabhängigen Staat Kroatien. POGLAVNIK

Ustaski Pokret : serijatsko sudstvo. Die Scharia im Unabhängigen Staat Kroatien. ŠERIJATSKO SUDSTVO

Ustaski Pokret : vazne osobe u Nezavisnoj Drzavi Hrvatskoj i emigraciji.  VAŽNE OSOBE U NDH I USTAŠKOJ EMIGRACIJI

 

SRPSKE LAŽI I ZLOČINI :

 

Srpske lazi i zlocini : Srbi u Ustasama i organizacijama Nezavisne Drzave  Hrvatske. Serben in den Ustascha und militärischen und politischen Organisationen des Unabhängigen Staates Kroatien. SRBI U USTAŠAMA I ORGANIZACIJAMA N.D.H.

Srpske lazi i zlocini : Srbi su genetski Turci. Genetiker aus Kanada haben es bewiesen : Serben sind genetische Türken! SRBI SU GENETSKI TURCI

Srpske lazi i zlocini : laz o navodno srpskim jeziku. Serbische Lügen über die LAŽ O "SRPSKIM" JEZIKU

Srpske lazi i zlocini : sprska laz o  Raskoj.  LAŽ O "(H)R(V)AŠKOJ"

Srpske lazi i zlocini : laz o Hrvatima.  LAŽI O HRVATIMA

Srpske lazi i zlocini : lazi Srpske Pravoslavne Crkve. Lügen der Serbisch Orthodoxen Kirche. LAŽI SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE

Srpske lazi i zlocini : lazi o Bosni i Hercegovini.  SRPSKE LAŽI O BiH

Srpske lazi i zlocini : laz o radnim logoru Jasenovac. Serbische Lügen über das Arbeitslager Jasenovac. LAŽI O JASENOVCU

Srpske lazi i zlocini : laz o genocidnom bicu Hrvata.  LAŽI O GENOCIDNOSTI HRVATA

Srpske lazi i zlocini : laz o Dalmaciji.  LAŽI O DALMACIJI

Srpske lazi i zlocini : laz o Istri.  LAŽI O ISTRI

Srpske lazi i zlocini : cetnicki zlocini u Nezavisnoj Drzavi Hrvatskoj. Serbische Lügen über die ČETNIČKI ZLOČINI U N.D.H.

Srpske lazi i zlocini : cetnicki zlocin u  Starcevicu.  ZLOČIN U STARČEVIĆU

Srpske lazi i zlocini : cetnicki zlocin u  Drvaru.  ZLOČIN U DRVARU

Srpske lazi i zlocini : cetnicki zlocin u   Boricevcu.  ZLOČIN U BORIČEVCU

Srpske lazi i zlocini : cetnicki zlocin u  Krnjeusi.  ZLOČIN U KRNJEUŠI

Srpske lazi i zlocini : cetnicki zlocin u  Podrinju.  ZLOČIN U PODRINJU

Srpske lazi i zlocini : cetnicki zlocin u   Zabikovlju.  ZLOČIN U ZABIKOVLJU

Srpske lazi i zlocini : cetnicki zlocin u   Rami.  ZLOČIN U RAMI

Srpske lazi i zlocini : cetnicki zlocin u  Gati.  ZLOČIN U GATI

Srpske lazi i zlocini : cetnicki zlocin u  Ilicima.  ZLOČIN U ILIĆIMA

Srpske lazi i zlocini : cetnicki zlocin u Bosanskom Grahovu.  ZLOČIN U BOS. GRAHOVU

 

VOJNA POVIJEST :

 

Vojna povijest : 7 SS Divizija   7. SS-DIV. “PRINC EUGEN”

Vojna povijest : 13 SS Divizija   13. SS-DIV. “HANDŽAR”

Vojna povijest : 23 SS Divizija   23. SS-DIV. “KAMA”

Vojna povijest : SS Pukovnija   SS-PUKOVNIJA “SANDŽAK”

Vojna povijest : 369 Pojacana Pukovnija.  369. POJAČANA PUKOVNIJA

Vojna povijest : 369 Vrazja Divizija.  369. “VRAŽJA” DIVIZIJA

Vojna povijest : 373 Tigar Divizija.  373. “TIGAR” DIVIZIJA

Vojna povijest : 392 Plava Divizija.  392. “PLAVA” DIVIZIJA

Vojna povijest : Zrakoplovna Legija.  ZRAKOPLOVNA LEGIJA

Vojna povijest : Pomorska Legija.  POMORSKA LEGIJA

Vojna povijest : Protuzrakoplovna Legija.  PROTUZRAKOPLOVNA LEGIJA

Vojna povijest : Laki Prijevozni Zdrug.  LAKI PRIJEVOZNI ZDRUG

Vojna povijest : Einsatzstaffel.  EINSATZSTAFFEL

Vojna povijest : Hrvatsko Domobranstvo.  HRVATSKO DOMOBRANSTVO

Vojna povijest : Ustaska Vojnica.  USTAŠKA VOJNICA

Vojna povijest : Crna Legija.  CRNA LEGIJA

Vojna povijest : Hrvatske Oruzane Snage.  HRVATSKE ORUŽANE SNAGE

Vojna povijest : Zrakoplovastvo.  ZRAKOPLOVSTVO

Vojna povijest : Ratna Mornarica.  RATNA MORNARICA

Vojna povijest : Hadziefendica Legija.  HADŽIEFENDIĆA LEGIJA

Vojna povijest : Huskina Legija.  HUSKINA LEGIJA

Vojna povijest : Oruznistvo.  ORUŽNIŠTVO

Vojna povijest : Narodna Zastita.  NARODNA ZAŠTITA

Vojna povijest : Drzavna Radna Sluzba.  DRŽAVNA RADNA SLUŽBA

Vojna povijest : DORA Postrojbe.  DORA POSTROJBE

Vojna povijest : Ravsigur.  RAVSIGUR

Vojna povijest : Ustaska Nadzorna Sluzba.  USTAŠKA NADZORNA SLUŽBA

Vojna povijest : Ustaska Mladez.  USTAŠKA MLADEŽ

Vojna povijest : Zeljeznicka Ustaska Vojnica.  ŽELJEZNIČKA USTAŠKA VOJNICA

Vojna povijest : Zenska Loza Ustaskog Pokreta.  ŽENSKA LOZA USTAŠKOG POKRETA

Vojna povijest : Istarska Domobranska Pukovnija.  ISTARSKA DOMOBRANSKA PUKOVNIJA

Vojna povijest : DOMDO Postrojbe.  DOMDO POSTROJBE

Vojna povijest : Crnogorska Narodna Vojska.  CRNOGORSKA NARODNA VOJSKA

Vojna povijest : Fazlagica Kula.  FAZLAGIĆA KULA

Vojna povijest : bitka na Ljevca Polju.  BITKA NA LJEVČA POLJU

 

ZANIMLJIVO IZ N.D.H. :

 

Zanimljivo iz NDH : postanske marke. Briefmarken des Unabhängigen Staates Kroatien. POŠTANSKE MARKE

Zanimljivo iz NDH : blokovi. Blöcke des Unabhängigen Staates Kroatien. BLOKOVI

Zanimljivo iz NDH : omoti i dopisnice. Ersttagsbirefe und Postkarten des Unabhängigen Staates Kroatien. OMOTI I DOPISNICE

Zanimljivo iz NDH : neizdane marke. Nichte herausgegeben Marken des Unabhängigen Staates Kroatien. NEIZDANE MARKE

Zanimljivo iz NDH : marke ustaske emigracije. Briefmarken des Ustascha Emigration des Unabhängigen Staates Kroatien. MARKE EMIGRACIJE

Zanimljivo iz NDH : marke Alpenvorland Adria. Briefmarken des Unabhängigen Staates Kroatien : Alpenvorland Adria. ALPENVORLAND ADRIA

Zanimljivo iz NDH : marke Belisce. Briefmarken des Unabhängigen Staates Kroatien : Belisce. BELIŠĆE

Zanimljivo iz NDH : marke Boka Kotorska. Briefmarken des Unabhängigen Staates Kroatien : Kotor. BOKA KOTORSKA

Zanimljivo iz NDH : marke Brac. Briefmarken des Unabhängigen Staates Kroatien : Brac. BRAČ

Zanimljivo iz NDH : marke Hvar. Briefmarken des Unabhängigen Staates Kroatien : Hvar. HVAR

Zanimljivo iz NDH : marke Korcula. Briefmarken des Unabhängigen Staates Kroatien : Korcula. KORČULA

Zanimljivo iz NDH : marke Medimurje. Briefmarken des Unabhängigen Staates Kroatien : Medimurje. MEĐIMURJE

Zanimljivo iz NDH : marke Rijeka / Kupa. Briefmarken des Unabhängigen Staates Kroatien : Rijeka / Kupa. RIJEKA / KUPA

Zanimljivo iz NDH : marke Sibenik. Briefmarken des Unabhängigen Staates Kroatien : Sibenik. ŠIBENIK

Zanimljivo iz NDH : marke Slobodna Bosanska Hrvatska. Briefmarken des Unabhängigen Staates Kroatien : Freies bosnisch Kroatien. SLOBODNA BOSANSKA HRVATSKA

Zanimljivo iz NDH : marke Split. Briefmarken des Unabhängigen Staates Kroatien : Split. SPLIT

Zanimljivo iz NDH : marke Sandzak. Briefmarken des Unabhängigen Staates Kroatien : Sandschak. SANDŽAK

Zanimljivo iz NDH : marke Zadar. Briefmarken des Unabhängigen Staates Kroatien : Zadar. ZADAR

Zanimljivo iz NDH : doplatne marke. Zuzahlmarken des Unabhängigen Staates Kroatien. DOPLATNE MARKE

Zanimljivo iz NDH : fiskalne marke. Fiskalmarken des Unabhängigen Staates Kroatien. FISKALNE MARKE

Zanimljivo iz NDH : zeljeznicke marke. Bahnmarken des Unabhängigen Staates Kroatien. ŽELJEZNIČKE MARKE

Zanimljivo iz NDH : marke studentskog fonda. Marken des Studentenfonds des Unabhängigen Staates Kroatien. STUDENTSKI FOND

Zanimljivo iz NDH : reklamne marke. Werbemarken des Unabhängigen Staates Kroatien. REKLAMNE MARKE

Zanimljivo iz NDH : biljezi katolicke crkve. Marken der Katholischen Kirche  des Unabhängigen Staates Kroatien. BILJEŽI KATOLIČKE CRKVE

Zanimljivo iz NDH : marke Crvenog Kriza. Briefmarken des Roten Kreuzes des Unabhängigen Staates Kroatien. MARKE CRVENOG KRIŽA

Zanimljivo iz NDH : marke njemacke narodne skupine. Briefmarken der Deutschen Volksgruppe des Unabhängigen Staates Kroatien. MARKE NJEMAČKE NARODNE SKUPINE

Zanimljivo iz NDH : lutrija. Lotterie des Unabhängigen Staates Kroatien. LUTRIJA

Zanimljivo iz NDH : drzavna riznica. Staatskasse des Unabhängigen Staates Kroatien. DRŽAVNA RIZNICA

Zanimljivo iz NDH : pecati. Poststempel des Unabhängigen Staates Kroatien. PEČATI

Zanimljivo iz NDH : novcanice. Banknoten des Unabhängigen Staates Kroatien. NOVČANICE

Zanimljivo iz NDH : kovanice. Münzen des Unabhängigen Staates Kroatien. KOVANICE

Zanimljivo iz NDH : odlikovanja. Orden des Unabhängigen Staates Kroatien. ODLIKOVANJA

Zanimljivo iz NDH : znakovlje. Abzeichen des Unabhängigen Staates Kroatien. ZNAKOVLJE

Zanimljivo iz NDH : prsteni ustaske emigracije. Ringe der Emigration des Unabhängigen Staates Kroatien. PRSTENI USTAŠKE EMIGRACIJE

 

POVIJEST HRVATA :

 

Povijest Hrvata : kratka povijest. Kroatische Geschichte : Kroaten im Iran und Afghanistan. KRATKA POVIJEST

Povijest Hrvata : Hrvati u indijskoj pradomovini. Kroatische Geschichte : Kroaten in der indischen Urheimat. HRVATI U INDIJSKOJ PRADOMOVINI

Povijest Hrvata : hrvatska boginja Sarasvati. Kroatische Geschichte : Die kroatische Göttin Sarasvati. HRVATSKA BOGINJA SARASVATI

Povijest Hrvata : Ariana.  ARIANA

Povijest Hrvata : indoiranski Prahrvati. Kroatische Geschichte : Die indo-iranischen Urkroaten. INDOIRANSKI PRAHRVATI

Povijest Hrvata : perzijski i starohrvatski.  PERZIJSKI I STAROHRVATSKI

Povijest Hrvata : Iranohrvati i Praslaveni.  IRANOHRVATI I PRASLAVENI

Povijest Hrvata : Hurrwurdu. Kroatische Geschichte : Hurrwurdu. HURWURDU

Povijest Hrvata : Urartu. Kroatische Geschichte : Urartu. URARTU

Povijest Hrvata : Hurrwuhè Mitanni - Huriti. Kroatische Geschichte : Hurrwuhè Mitanni - Huriten. HURRWUHÈ MITANNI : HURITI

Povijest Hrvata : Huritoidi. Kroatische Geschichte : Hurriter. HURITOIDI

Povijest Hrvata : srpski i jugoslavenski progon iranista. Kroatische Geschichte : Jugo-serbische und groß-serbische Verfolgung der Iranisten. SRPSKI I JUGOSLAVENSKI PROGON IRANISTA

Povijest Hrvata : starohrvatski i novi Aral.  PRAHRVATSKI I NOVI ARAL

Povijest Hrvata : Velika Hrvatska i Bijela Hrvatska. Kroatische Geschichte : Großkroatien (Velikaya Horvatiya) in der Ukraine. VELIKA HRVATSKA I BIJELA HRVATSKA

Povijest Hrvata : Crvena Hrvatska. Kroatische Geschichte : Rotkroatien. CRVENA HRVATSKA

Povijest Hrvata : Prikarpatija. Kroatische Geschichte : Karpatenvorland. PRIKARPATIJA

Povijest Hrvata : grad Stiljsko. Kroatische Geschichte : Die Stadt Stiljsko. GRAD STILJSKO

Povijest Hrvata : tanajske ploce.  TANAJSKE PLOČE

Povijest Hrvata : rijeka Erax. 16 deutsch02 RIJEKA ERAX

Povijest Hrvata : Hutsuli.  HUTSULI

Povijest Hrvata : prahrvatski ep o Harazemu.  PRAHRVATSKI EP O HAREZEMU

Povijest Hrvata : starohrvatski jezik.  STAROHRVATSKI JEZIK (IZVORNOHRVATSKI)

Povijest Hrvata : starohrvatske legende.  STAROHRVATSKE LEGENDE

Povijest Hrvata : starohrvatska prezimena.  STAROHRVATSKA PREZIMENA

Povijest Hrvata : ranohrvatska praplemena.  RANOHRVATSKA PRAPLEMENA

Povijest Hrvata : hrvatski moreplovci.  HRVATSKI MOREPLOVCI

Povijest Hrvata : Duklja.  DUKLJA

Povijest Hrvata : Bosna.  BOSNA

Povijest Hrvata : Sandzak.  SANDŽAK

Povijest Hrvata : hrvatska kolonija Roanoke. Die verlorene Kolonie Roanoke. HRVATSKA KOLONIJA ROANOKE

 

Flag Counter 
Pogledajte samo koliko balkanski neoprani i smrdljivi smradski nomada donomadizira na našu stranicu. :-)

 

CRVENA HRVATSKA :

 

Crvena Hrvatska (južna Hrvatska) u starijim povijesnim izvorima iz srednjeg vijeka je naziv za primorsko područje uz jugoistočni Jadran, od rijeke Cetine do Valone (Vlore) i kasnije do Drima, ali je još prije toga u kasnoj antici već postojala i klasična Crvena Hrvatska od 4.- 7. stoljeća u Ukrajini odnosno Sarmatiji.

Predslavenska Crvena Hrvatska pod sarmatskim Horitima u Ukrajini (374.- 662. god.) : Donedavna se vjerovalo, prema Porfirogenetu i kasnijim izvorima, da je najstarija hrvatska država u Europi bila Bijela Hrvatska (6.- 10. stoljeće) u južnoj Poljskoj i Čehoslovačkoj, ali su njezini početci i prostorni opseg bili vrlo nejasni.

Novije poredbene analize (Mayorov 2006), te još raniji dokumenti i arheonalazi, dosad su nedvojbeno pokazali da je u današnjoj Ukrajini već prije toga, bar od 4. st. postojala druga predslavenska Crvena Hrvatska (Velikaya Horvatiya), koja se je tek naknadno od 7. st. slavizirala, zajedno sa zapadnom Bijelom Hrvatskom. Upravo je ova rana Crvena Hrvatska u Ukrajini zbog niza bitnih razloga, ključna predslavensko-ranohrvatska država :


   a) To je najstarija poznata hrvatska država na europskom tlu.

   b) U njoj su još vladali predslavenski, iranizirani potomci prednjoazijskih Hurita.

   c) Slaveni u nju prodiru tek od 6. st. pa je to prva poznata poluslavenska država.

   d) U njoj je očita tek naknadna slavizacija Hrvata, koji su stariji od Slavena i njihovih jezika.

   e) Crvena Hrvatska je u Ukrajini pravno-politički temelj ukrajinske državnosti.

   f) Ova Crvena Hrvatska iz Ukrajine je rano ishodište većine južnih ikavskih Hrvata uz Jadran, kao i Crnogoraca.


Ovi ranohrvatski nalazi iz Crvene Hrvatske su onaj zadnji ključni dokaz s kojim dosadašnje lingvističke kombinacije o navodnom kasnoslavenskom ishodištu Hrvata, pri današnjoj povijesnoj i arheološkoj dokumentaciji nepovratno otpadaju kao neobjektivni i zastarjeli, a antičko podrijetlo predslavenskih Hrvata iz prednje Azije odsad postaje očigledno i neizbježno.

Najstarija sigurna najava hrvatskog imena u Europi je grčki natpis gradonačelnika Horouathos iz 2.- 3. st. u antičkoj luci Tanais kod Rostova na Azovskom moru (LATYŠEV 1890). Hrvatsku nazočnost tu potvrdjuje i noviji nalaz iz 2. st. uz Azovsko more hrvatskoga grba - heraldičke šahovnice.

Slijedeći ključni podatak daje antički svećenik OROSIUS god. 418. u povijesnoj monografiji Compendium Historiae Mundi, koji u današnjoj Ukrajini istočno od Karpata i južno od Urala navodi istočni sarmatski narod Horiti. U istom smislu zatim i ZACHARIAS RHETOR god. 559. u djelu Historia Ecclesiae na Dnjepru uz Crno more takodjer spominje sarmatski konjanički narod Hrwts.

Nadalje slijede i podaci u normanskim putopisima vikinških istraživača (BOSWORTH 1855), npr. SIGURD, OCHTERE i WULFSTAN, koji su u 8.- 9. st. plovili rijekama od Baltika do Crnoga mora, pa u Ukrajini uz Dnjepar spominju kraljevstvo Krowataland, što je nesumnjivo ime prve hrvatske države. Uz njih slijedi i engleski kralj ALFRED I., koji u geografskom opisu Europe (888.- 893.) opet spominje istočno od Karpata i južno od Urala (Riffin) sarmatski narod Horiti. Konačno u 10. st. istočne Crvene Hrvate već izričito spominju rani poljski izvori o dinastiji Piastowiča, kao i Nestorova Povest vremennyh let iz 1113. Iz tih poljskih i ruskih izvora, Crveni Hrvati su zapisani kao Russiae Carvati, Rothe Krobathen, Czerwen Russy, Horvaty itd., tj. kao ruski Hrvati ili Crveni Rusi. Nakon konačnog pripojenja u rusku državu, to područje bivše Crvene Hrvatske se nadalje naziva Crvena Rusija, a pripadno pučanstvo Rutheni ili Rusini u sadašnjoj Galiciji (zapadna Ukrajina).

Takodjer je vjerojatnije da se baš na ovu istočnu Crvenu Hrvatsku u Ukrajini, a ne na zapadnu Bijelu Hrvatsku u Poljskoj, odnosi i dio arapskih navoda iz 10. st. o sjevernim Karpatskim Hrvatima pod imenom Khurdâb ili Gjervâb, i to napose AL-GJARMI (Marquart 1903), AL-BEKRI (Kunik i Rosen 1878), IBN-DASTA (Chwolson 1869) i AL-ALAM (Minorsky 1837).

Arheološki nalazi iz Penkovske kulture (ŠĆUKIN 1990) na području Crvene Hrvatske u Ukrajini od 5.- 7. st. sadrže izmiješane ostatke uobičajene ranoslavenske keramike kao i drugdje, ali su ovdje nazočni još i iransko-sarmatski elementi a napose kovinske životinjske figurine poput lavića i sličnih dekoracija, kakvih inače nema medju drugim ranim Slavenima. Ovo upućuje na prednjoazijsko iransko podrijetlo tadašnjega vladajućeg sloja u Ukrajini, a u istom smislu govori i susjedni raniji nalaz heraldičke šahovnice.

U tom su pogledu još značajnija pokazala iz ovdašnje povijesne onomastike. Tako se donedavna značenje etnonima Sarmat (grčki Sauromatai, lat. Sarmatae, perz. Sarmadi) tumačilo na raznorazne više-manje prihvatljive načine. Medjutim, novija proučavanja i nalazi najjasnije upućuju na povijesno-etimologijske veze s vladarskim titulama iz ranijih alarodskih, urartskih i huritskih država. Antičke alarodske dinastije Atropati i Orontidi u Zakavkazju od 5.- 1. st. pr.Kr. nosile su titulu sarmada (= kralj), pa ranoantički urartski carevi od 9.- 6. st. naslov šarmât, te huritsko-mitanski kraljevi od 16.- 14. st. titulu šarmâta, a prapovijesni ranohuritski vladari od 22.- 18. st. naslov šarru-mata, što bi bio najstariji protolog (prauzor) za kasnije Sarmate. Takodjer i francuski povjesničar FLODOARD (894.- 966.) u svojim Annales izričito navodi da Velikom (Bijelom) Hervatskom vladaju sarmatski kraljevi.

Po Oroziju i Alfredu, vladajuća etnoskupina u ukrajinskoj Crvenoj Hrvatskoj bili su sarmatski Horiti, a ovo je ime identično s biblijskim Horitima (Stari Zavjet), koji su potvrdjeni kao antički ranohelenski sinonim za prapovijesne alarodske Hurite (23.- 10. st.), a ovi su sami sebe na vlastitu jeziku zvali Hurrwuhi tj. vrlo slično kasnijim Hrvatima. Zatim vikinški putopisci u 8. i 9. st. na području Velike Hrvtske spominju značajna plemenska imena u iransko-huritoidnom obliku, napose u Bijeloj Hrvatskoj Likkaviki, a istočnije oko Crvene Hrvatske Kardariki, Drogowiki, Radamiki, Kriwiki itd. Nadalje, kraljevski glavni grad Crvene Hrvatske po arapskim se putopiscima zvao šehr Khurdâb, što se nadovezuje na etnonim Kurdi - a upravo su oni takodjer iranizirani potomci prapovijsnih Hurita. Takodjer i vladarska imena horitske dinastije u Crvenoj Hrvatskoj često sadrže osnovicu "Mir", a to isto u zapadnoiranskim i kurdskim govorima znači vladar (kralj). Konačno je pri kraju Bijele Hrvatske poznat i biskup Vojtjech - Adalbert iz dinastije Slavnikovića, kojemu je ime Vojtjech slavizirani sinonim, a izvorni prahrvatski tj. huritski oblik je upravo Adalbert u značenju "Veliki Berto": huritski Adal = velik ili jak, Bert = vlastito ime.

Prema tomu, vladarski sloj sarmatskih Horita u Crvenoj Hrvatskoj, a dijelom i u kasnijoj Bijeloj Hrvatskoj, najvjerojatnije su tvorili iranizirani potomci prastarih Hurita, a tek kasniji priseljenici - pučani i poljodjelci od 6. st. bili su poluslavensko-antskog podrijetla. Takodjer su i ovi Anti bili bar dijelom skitsko-iranskog podrijetla, a u antičkim i ranim srednjovjekim izvorima spominju se kao 'Antoi (grčki), Antae (latin.), Aintab (ranogermanski), Wantit (arapski) itd. Dakle medju svim ranim slavenskim zemljama, udjel pravih europskih Slavena je u ovoj Crvenoj Hrvatskoj bio razmjerno najniži, a prednjoazijsko-iranski udjel u pučanstvu izrazito najviši prama ostalim Slavenima, pa ovu Crvenu Hrvatsku u Ukrajini treba smatrati prijelaznom neohoritsko-iranoslavenskom državom u Europi.

Uloga iranskih Prahrvata u antičkoj sarmatskoj državi (Bosporsko kraljevstvo) na Azovskom moru, dosad je slabije poznata, ali oni sigurno nisu bili jedini narod u toj Sarmaciji gdje su takodjer još brojni arijski Sindhi, Maeoti itd. Ova je država u 3. st. pala pod udarom germanskih Gota, koji su nakon god. 200. s područja Visle provalili do Crnoga mora i ondje postali vladajući sloj u Gotskom kraljevstvu.

Gotsku su državu pod kraljem Hermanarikom, nakon god. 374. uništle s istoka provale nomadskih Huna. Tada sarmatski Horiti (Hrwts) u ukrajini uspostavljaju prvu ranohrvatsku državu u Europi - Crvenu Hrvatsku pod sarmatsko-horitskom dinastijom iz koje su najbolje poznati slijedeći vladari: Prvi hrvatski vladar u Europi i ujedno utemeljitelj dosadašnje ukrajinske državnosti je kralj Ukromir (od 374.), po komu je možda ime Ukrajine. Zatim slijedi kralj Radogoy (406.- 454.), koji je još bio hunski vazal. Hunsku je vlast uništila pod Attilom provala germanskih Langobada duž Karpata do Ukrajine. Zatim od 454. kralj Miregoy uspostavlja posve neovisnu državu Hrvatsku u Ukrajini. Od 535.-558. slijedi ga horitski car Piregast, pod kojim sa sjeverozapada započinje priseljavanje prvih Slavena u Ukrajinu, te bizantsko-slavenski ratovi u kojima sudjeluje i Crvena Hrvatska. Pritom Crvena Hrvatska postaje prvi i najvažniji piemont ranoga slavenskog okupljanja, pa oko nje širom istočne Europe nastaje veliki Antsko-hrvatski savez slavensko-iranskih etnoskupina. Od 558.- 582. Crvenom Hrvatskom i cijelim Antskim savezom vlada najmoćniji ranohrvatski vladar istočne Europe, sarmatsko-horitski car Ardagast, s tada najprostranijom državom u istočnoj i jugoistočnoj Europi, od današnje Moskve pa sve do antske tvrdjave Adina na Dunavu (kod Silistre u Rumunjskoj), gdje on pogiba u boju s bizantskim vojskovodjom Priskosom. Naslijedio ga je Dauritije (582-593) i zadnji horitski kralj Mezamir (593.- 602.), koji takodjer pogiba pri provali nomadskih Avara iz Azije.

Tada se Antski savez raspada, a pod udarom Avara počinje od 602.- 610. preselidba sarmatskih Horita iz Crvene Hrvatske. Ostaje samo dio Crvenih Hrvata u zapadnoj Ukrajini (Galicija-Bukovina), dok se ostali iz srednje i južne Ukrajine, Podolije i Besarabije (Moldova) sele na Balkan. Preostali dio Crvene Hrvatske uz istočne Karpate, u savezu sa zapadnijom Bijelom Hrvatskom ulazi u sastav srednjovjeke karpatske Hrvatske. Njezina je savezna prijestolnica bila u poljskom Krakowu, dok je glavni grad ostatka Crvene Hrvatske postao sadašnji Pržemysl, a središte zapadne Bijele Hrvatske u češkim Libicama. Ova je Bijela Hrvatska dostigla vrhunac moći i prostranstva pod germanskim carom Samom (623.- 658.), kada je postala jedna od najvećih europskih država u 7. st. i obuhvaćala je veći dio Karpata i zapadnu Panoniju, od Save do Sudeta i Galicije. Nakon njegove smrti pod udarom Avara se ta država raspala na Karantaniju, Moravsku, te Bijelu Hrvatsku koje je dalja povijest od 658. do 869. opet slabije poznata.

Od 869.- 894. Bijelom Hrvatskom vlada moravski knez Svatopluk, a zatim u 10. st. domaća hrvatska dinastija Slavnikovići pod kojima Bijela Hrvatska postupno propada pred osvajačkim udarima slavenskih susjeda. Tako od godine 955. istočnu Crvenu Hrvatsku osvaja poljska dinastija Piastowiči, a zapadnu je Bijelu Hrvatsku od 987. zaposjeo poljski vladar Mieszko. Konačno god. 992. ruski knez Vladimir zauzima Crvenu Hrvatsku i kao tzv. Crvenu Rusiju pripaja ju ruskom imperiju. Istodobno 955. češki kralj Boleslav I. razara Libice, osvaja Bijelu Hrvatsku i zbacuje zadnju sjevernohrvatsku dinastiju Slavnikovića, čime završava povijest sjeverne karpatske Hrvatske. Tako nakon 10. st. preostaje još samo južna hrvatska država pod dinastijom Trpimirovića uz Jadran.

Položaj zapadne Bijele Hrvatske barem je donekle poznat iz povijesnih izvora, iako je njezin stvarni opseg još uvijek nesiguran. Najvjerojatnije je uglavnom obuhvaćala istočnu Češku, Moravsku, južnu Poljsku oko Krakowa i najveći dio Slovačke oko Tatra i zapadnih Karpata.

Naprotiv je za istočnu Crvenu Hrvatsku i samo njezino postojanje donedavna bilo neizvjesno, dok su joj stvarni položaj i opseg uglavnom bili nepoznati. Prvo prostorno pokazalo Crvene Hrvatske su bili arheološki nalazi prostranstva mješovite, poluslavensko-sarmatske Penkovske kulture od 6.- 7. st. Ova je obuhvaćala najveći dio današnje Ukrajine od Dnjepra do rijeke Prut i ušća Dunava tj. srednju Ukrajinu, Podoliju i Besarabiju (Moldova), a kraljevska prijestolnica tih sarmatskih Horita bio je grad Khurdâb u Podoliji.

Drugo dobro prostorno pokazalo za završnu fazu karpatske Hrvatske do 10. st. uključujući Bijelu i Crvenu Hrvatsku, današnji su tragovi u geografskim toponimima oko Karpata, tj. neslavenski nazivi irano-alarodskog ili hetoanatolskog tipa, a napose ovdašnji toponimi direktno izvedeni iz hrvatskog etnonima. Iz toponimije proizlazi da se u završnoj fazi prije propasti, ta karpatska Hrvatska prostirala na zapad do Bratislave i Brna, na sjeveru do Krakowa i Pržemysla, na istoku u Galiciji do Černovica, a na jugu odprilike do sadašnjih sjevernih granica Madjarske i Rumunjske.

Organizacija vlasti može se indirektno izvoditi iz arheloškog materijala, te iz oskudnih naznaka u spomenutim zapisima. U ranijoj fazi do 6. st., to je bio konfederalni savez Anta i dijela istočnih Slavena i Skita u istočnoj Europi, čiju je središnju državnu organizaciju tvorilo kraljevstvo Crvena Hrvatska u Ukrajini. Njezina je društvena struktura bila dvoslojna, tj. slična antičkom modelu iransko-huritskih država : gornji sloj vladajućeg plemstva bili su sarmatski Horiti iz Crvene Hrvatske kojih je glavno zanimanje bilo stočarstvo, konjaništvo i ratovanje, a ostalo radno pučanstvo, poljodjelci i vojni pješaci bili su Anti i drugi Slaveni. U toj ranoj Crvenoj Hrvatskoj i Antskom savezu vladala je spomenuta horitska dinastija s najvažnijim sarmatskim vladarima Ukromir, Radogoy, Miregoy, Piregast, Ardagast i Mezamir, koji su uglavnom poznati iz bizantskih izvora.

U kasnijoj Bijeloj Hrvatskoj, organizacija vlasti i struktura društva su uglavnom ostali slični tj. saveznoga i dvoslojnog tipa s vladajućim plemstvom iranskih Hrvata i ostalim slavenskim radno-poljodjelskim pučanstvom uglavnom vendskoga podrijetla (grčki Ouenédai, lat. Venethae, germanski Winden itd.). Po tim najbrojnijim vendskim Slavenima je savezna Bijela Hrvatska u srednjovjekim germanskim izvorima još poznata i kao Wendenland te u romanskoj verziji kao Vindonia.

Vladajući sarmatski Horiti u Crvenoj Hrvatskoj bili su po iskonu nomadski stočari kojih se gospodarstvo najviše temeljilom na govedima, konjima i kolima, a njihova je antička umjetnost uglavnom slična drugim iranskim konjaničkim narodima iz istočne Europe i prednje Azije.

Naprotiv slavensdki Wendi i Anti bavili su se pretežito poljodjelstvom u seoskim naseljima, a njihova je kultura bila znatno primitivnja od antičke civilizacije vladajućega sarmatskog plemstva. Ovi su rani Slaveni još početkom srednjega vijeka bili tek na razini željeznoga doba, kao npr. Iliri za cijelo tisućljeće ranije, ili Prairanci za puna dva tisućljeća prije, ili Protohuriti čak za tri tisućljeća prije Slavena. Njihova se ranoslavenska sela još u 6.- 8. st. sastoje samo od četverouglastih jednodjelnih koliba bez pregrada, sa suhozidnim kamenim ognjištem u jednom kutu. U njihovoj ostavi se uglavnom nalazi primitivna keramika od jednolikih i nespecifičnih vrčeva i zdjela s oskudnim i jednostavnim urezanim dekoracijama, pa metalne fibule (kopče) itd. (ŠĆUKIN 1990).

 

Velika Hrvatska (Bijela Hrvatska), Crvena Hrvatska i Karpatska Hrvatska (Crna Hrvatska).

Na poljskoj zemljopisnoj karti : Chrobacja Wielka - Biała = Velika Hrvatska / Bijela Hrvatska, Chrobacja Czerwona = Crvena Hrvatska, Chrobacja Zakarpacka - Czarna = Karpatska-Hrvatska / Crna Hrvatska.

Pogledaj veću kartu :
[ OVDJE ]

 

Najraniji poznati stari Slaveni od 4.- 6. st., po arheonalazima i povijesnim podacima su nedvojbeno još bili vrlo hetrogeni etnoplemenski konglomerat, koji se je oblikovao i slavizirao tek u srednjem vijeku uklapanjem zapadnih europskih Wenda, istočnoarijskih Anta, sjevernih Balta, ranijih nomadskih Skita itd. U vjerskom pogledu IBN-JAKUB (G. Jakob 1937) spominje da su slavenski stanovnici u Veliko (Bijeloj) Hrvatskoj većinom bili nekršteni pogani, a manjim dijelom kršćani jakobitske sekte (tj. slično današnjim starokršćanskim ostatcima u Kurda) - što se vjerojatno odnosilo na vladajući sloj iranosarmatskog plemstva tj. ranih Hrvata.

Sarmatski jezik do 3. st. donekle je poznat iz antičkih izvora, dok je kasniji govor sarmatskih Horita u Crvenoj Hrvatskoj uglavnom nepoznat, ali se iz kasnijeg leksika i toponimije na karpatskom području srednjovjeke Bijele i Crvene Hrvatske, može zaključiti da je od 4,- 6. st. svakako još uvijek pripadao irano-sarmatskoj skupini, uz obilje još starijih alarodsko-huritoidnih arhaizama. Početna slavizacija javnoga govornog jezika u Crvenoj i Bijeloj Hrvatskoj morala je nastupiti razmjerno kasnije tj. u većoj mjeri tek od 7. st. Slavenski je značaj jezika kod tih Hrvata prevladao tek negdje do 10. st., zbog čega lingvisti zabunom smatraju to razdoblje početcima hrvatsko-slavenske povijesti. Medjutim ova slavizacija sigurno nije mogla biti jednosmjeran proces napuštanja iranosarmatskog leksika i podpunog preuzimanja slavenstva. Naprotiv kod većine Slavena obuhvaćenih Antskim savezom i Velikom Hrvatskom, a napose kod samih Hrvata to je moglo biti samo uzajamno-dvosmjerno prožimanje iranstva i pučkog slavenstva (wendskih, antskih i ostalih elemenata) u različitim regionalnim omjerima, tj. slično romanskom utjecaju i miješanju latinskog jezika u različitim provincijama Rimskog Carstva.

Hipotetske ekstrapolacije nekih, napose sovjetskih filologa (npr. TRUBAČEV 1980, 1982, SEDOV 1979), koji retrogradno izvode navodno postojanje nekoga ranijeg "praslavenskog" jezika čak od II. i I. tisućljeća pr.Kr., su bez oslonca ni potvrde u ostalim kronološkim disciplinama. To je suprotno povijesnim podacima, a napose su izričito protivni svim arheološkim pokazalima (ŠĆUKIN 1990), koji nedvojbeno dokazuju da u srednjoj ni istočnoj Europi prije 4.- 5. st. nije mogla postojati neka posebna ni zajednička etnokultura - a napose ne nikakva "antička praslavenska" zajednica.

Zato za Slavene ne važi divergentno-radialni razvojni slijed jezika kao npr. za stare Germane, nego naprotiv mozaičan romanski model hibridnog razvitka jezika kao u Sredozemlju s latinskim preslojavanjem Rimskoga Carstva uz regionalne razlike ranijih romaniziranih naroda. Po modelu Slavena bi se i kod Romana moglo filološkim putom umjesto poznatoga latinskog retrogradno izvesti neki antički "staroromanski", pa čak i nepostojeći još raniji "praromanski", koji jednako kao i "praslavenski" spada u područje znanstvene fantastike. Dakle je za slavenske narode primjereniji romanski nego germanski model jezičnog podrijetla i razvitka, a taj novi i drukčiji filološki pristup postanku slavenskih jezika danas je ne samo moguć, nego već i nužno potrebit.

Kulturno-politički superiorna iranosarmatska državna organizacija antičkih Prahrvata, najprije u istočnom Antskom savezu, pa u karpatskoj Velikoj Hrvatskoj i onda u južnoj balkanskoj Hrvatskoj, zapravo su bile onaj početni poticaj s kojim je tek hetrogeni konglomerat predslavenskih plemena (Wendi, Anti, Balti, Skiti, Panonci itd.) konačno ujedinjen u zajedničku prostornu, kulturnu i duhovnu cjelinu srednjovjekog slavenstva. Jedino su u slučaju Bugarske donekle sličnu ulogu imali tatarski Prabugari, a u ranoj Rusiji dijelom i vikinški Varjagi.

Nakon provale Avara i smrti zadnjega kralja Mezamira, u ukrajinskoj pradomovini ostaje samo dio sarmatskih Horita koji se pomiču nešto zapadnije uz sjeveroistočne Karpate u Galiciju i Bukovinu (danas zapadna Ukrajina), gdje od 7. st. ulaze u sastav karpatske Hrvatske kao Crveni Hrvati. Od ovih srednjovjekih Crvenih Hrvata u Galiciji uglavnom potječu današnji ukrajinski Rusini, a od zapadnih Bijelih Hrvata napose Slovaci, te jedan dio južnih Poljaka.

Ostala većina sarmatskih Horita iz Ukrajine, oko god. 610. sele se na jugozapad sve do Jadrana i od 626. naseljuju Hercegovinu, Crnu Goru, dalmatinsko kopno i jadranske otoke kao neretljanski marjani. Od tih ukrajinskih Hrvata uglavnom potječu današnji južni ikavski Hrvati sa snažnim pečatom prednjoazijske iranohuritske kulture i razmjerno najmanjim slavenskim udjelom, jer su sarmatski Horiti bili u kontaktu s ranim Slavenima kraće od jednog stoljeća (od 535.- 610.). Ove južne ikavske Hrvate još i danas s Ukrajincima povezuje zajednički ikavski izgovor srednjovjekovnog znaka "jat", za razliku od većine ostalih Slavena gdje se taj znak češće pretvara u glas e.

Da u ranomu srednjem vijeku antički iranosarmatski Prahrvati nisu organizirali najprije ukrajinsku Hrvatsku i Antski savez, pa zatim karpatsku Bijelu Hrvatsku i južnu jadransku Hrvatsku, današnje etnopolitičke slike svih ovih područja bile bi nesumnjivo drukčije i jednostavnije, a posebna Ukrajina, Slovačka, Slovenija, Hrvatska i Bosna vjerojatno ne bi ni postojale. Naime, današnji su Slovaci najbliži etnokulturni baštinici srednjovjekih Bijelih Hrvata pa je i država Slovačka teritorialni i pravnopolitički nasljednik karpatske Bijele Hrvatske. Slično su i današnji Rusini najbliži etnokulturni baštinici istočnokarpatskih Crvenih Hrvata, a država Ukrajina je prostorno i pravno-politički pa možda i imenom (prvi kralj Ukromir ?) nasljednik kasnoantičke Crvene Hrvatske i sarmatskih Horita.

Uglavnom su sličnu početnu ulogu odigrali i najzapadniji Hrvati u Karantaniji glede utemeljenja državnosti Slovenije, pa jadranska Bijela Hrvatska u pogledu današnje Hrvatske i Bosne, kao i južna Crvena Hrvatska tj. srednjovjeka Duklja u temeljima Crne Gore. Dakle čak šest tj. polovica svih današnjih slavenskih država, imaju etnokulturno i pravnopolitičko ishodište u srednjovjekim državnim tvorbama koje su začeli iranosarmatski stari Hrvati, a i većina ostalih slavenskih država su u srednjem vijeku bile bar pod djelomičnim utjecajem Prahrvata. Uglavnom neovisno od ranohrvatskih utjecaja su medju Slavenima nastale možda samo Bugarska (tatarski Prabugari) i možda dijelom Rusija (vikinški Varjagi).

Za veći dio Slavena u ranomu srednjem vijeku su iranosarmatski Prahrvati bili glavni prenosioci visoke antičke civilizacije iz Starog istoka, čiji su djelomični nasljednici preko Crvene i Bijele Hrvatske postale kasnije slavenske države Ukrajina, Slovačka, Slovenija, Bosna i Crna Gora. Drugi su Slaveni za ovo prema Hrvatima odali zahvalnost na tipičan slavenski način: To je započelo češkim pokoljem Bijelih Hrvata u Libicama dne 28. 9. 995., da bi se slično nastavilo i od Rusa u istočnoj Crvenoj Hrvatskoj, a sada se od 1991.- 1995. isto dovršava u južnoj Hrvatskoj i Bosni, istrebljivanjem i pokoljima Hrvata od balkanskih Srba. Dakle su ustvari Bugari ostali dosad gotovo jedini slavenski narod koji nije otimao hrvatske etničke prostore niti istrebljivao Hrvate. Tako se u jesen 1994. navršilo već puno tisućljeće slavenskoga istrebljivanja i asimilacije Hrvata. U nekoć prostranim hrvatskim državama oko Karpata tj. od Sudeta pa do Kijeva dosad su svi sjeverni Hrvati već istrijebljeni ili asimilirani. Takodjer je i južnije na Balkanu, danas već okljaštrena Hrvatska potisnuta na "reliquiae reliquiarum" srednjovjekovne Hrvatske države uz Jadran. Teritorijalni i etnopopulacijski gubitci koje su u proteklom tisućljeću donijela Hrvatima tzv. "slavenska braća", mnogostruko su veći od svih ostalih, razmjerno zanemarivih šteta što su Hrvatima nanijeli donedavna ozloglašeni, germanski i romanski "neprijateljski" susjedi. Stoga u budućih Hrvata ne bi bilo iznenadjenje, pojava duha antislavizma i trenda kulturne deslavizacije.

 

 

KOMENTIRAJTE OVDJE :


Pravila komentiranja :

Provokacije i vrije
đanje od strane veliko-smradski bradati balkanski nomada i domaći crveni izdajnika se brišu.
Komentari koji nisu na hrvatskim jeziku ili na latinici se isto brišu.

 

 

 

 

Impressum I Datenschutzerklärung